Osvrt: Sudjelovanje na seminaru “Mala škola održivosti”

Tekst je preuzet s internetske stranice Udruge za lokalni razvoj “Turbina promjena”.

Zelena akcija, kroz svoje aktivnosti i edukacije usmjerene na poticanje javnosti u donošenju odluka o okolišu, te na poboljšanje kvalitete života u Hrvatskoj, sudjeluje u unaprjeđenju sustava zaštite okoliša na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Inzistira na poticanju promjena kroz kampanje, nenasilne direktne akcije, projekte, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i sl., s ciljem zaštite okoliša i prirode.

Na samom seminaru korišten je pristup temeljen na principima učenja Paula Freirea, autora slavne “Pedagogije obespravljenih”, odnosno participtivnim metodama i tzv. head, heart and hands metodi, te metodama koje je osmislio Augusto Boal, tvorac Teatra potlačenih. Time je zajamčeno jedno novo iskustvo, novi i drugačiji pristup učenju i prenošenju informacija, te stjecanju novih prijateljstva u prekrasnom ambijentu Plitvičkih jezera.

Cilj ovakvog učenja nije puko reproduciranje tuđeg znanja, odnosno bankovni model kasice koja se puni, nego učenje znanja kao društvenog procesa gdje priznajemo da svi imamo znanje, svijest i sjećanje te da smo dio prirode i da je priroda dio nas. Jedan novi pristup koji je, zahvaljujući odličnom vodstvu organizatora, u par dana spojio teme okoliša, aktivizma, klimatske i društvene pravde, te pružio prostor za diskusiju, promišljanje i zajednički rad o okolišnom aktivizmu - koji obuhvaća kako ljudska, tako i prava prirode.

“Ovo je bio, nakon nekoliko razmjena u EU i izvan nje, moj prvi seminar u Republici Hrvatskoj na hrvatskom jeziku - sjećam se da sam na oproštaju rekao, koji je bio vrlo emotivan (nikad nisam pomislio da bi se na vikend seminaru ljudi mogli toliko povezati) - iako je vani možda bolje, neke stvari/ljudi/događanja se mogu doživjeti samo doma. Možda sam malo više počeo cijeniti ono što imam i gdje se nalazim, te počeo razmišljati o nekim privilegijama koje imamo, a smatramo ih "zdravo za gotovo” (uopće ne razmišljajući o njima kao privilegijama).

Sada imam, mogli bismo reći, početničko - cjelovito iskustvo radionica koje provode organizacije uz pomoć EU vani i kod nas, i mogu napraviti jednu usporedbu. Možda filozofski, ali nekih stvari koje imamo vani - nema kod nas; dok nekih stvari koje ima kod nas - nema vani. Volim reći - različitost je ono što nas čini jednakima (i povezuje), koliki god to oksimoron bio. Treba kombinirati. Bitna su nova iskustva i znanja, nova prijateljstva, širenje vidika, svakom edukacijom jedna nova spoznaja više, te uspomene koje se pamte. To te osnažuje, pomaže ti ići naprijed, znajući da postoje ljudi koji dijele iste vrijednosti kao i ti, te tako znaš - uvijek može bolje.“ - zaključuje volonter Dinko Đurić.

Pogledajte cijelu fotogaleriju s “Male škole održivosti”.