Novi GMO-i nisu rješenje za klimatske promjene!

Suvremena poljoprivreda jedan je od glavnih pokretača klimatskih promjena, ali i jedna od njihovih glavnih žrtava. Kako bi se doskočilo izazovima koje klimatske promjene predstavljaju za poljoprivredu, ali i smanjio utjecaj poljoprivrede na klimu, biotehnološke kompanije, i s njima povezani političari, sve glasnije promoviraju novu generaciju genetski modificiranih organizama (GMO-a) proizvedenih tehnikama uređivanja genoma, poput tehnologije CRISPR/Cas. Štoviše, isti akteri koriste urgentnost suočavanja s klimatskom krizom kao argument u korist razvodnjavanja relativno stroge EU regulative na području GMO-a, koja po njima koči inovacije u poljoprivrednom sektoru te na taj način sabotira borbu protiv klimatskih promjena.

U novoj publikaciji nalaze se argumenti koji pojašnjavaju zašto novi GMO-i nisu rješenje za klimatske promjene.  

Publikacija kritički propituje različita „rješenja“ koja nude biotehnološke kompanije, poput razvoja biljaka otpornih na sušu, zaslanjena tla, bolesti i štetnike, biljaka koje same fiksiraju dušik iz zraka (smanjena ovisnost o dušičnim gnojivima), biljaka s modificiranom fotosintezom (efikasnija sekvestracija ugljika) itd. Velika većina ovih organizama nalazi se u eksperimentalnoj fazi, ili čak samo na razini ideje, te će za njihovu eventualnu komercijalizaciju biti potrebne godine ili desetljeća, ako do nje ikada dođe. Razlog tome je taj što se, uz iznimku otpornosti na neke bolesti i štetnike, ovdje mahom radi o složenim svojstvima koja kontroliraju mreže od nekoliko desetaka ili stotina gena. Identifikacija tako velikog broja gena složen je posao koji zahtjeva puno vremena. S druge strane, eventualna modifikacija desetina ili stotina gena u istom organizmu mogla bi rezultirati značajnim nenamjeravanim posljedicama po čitav niz fizioloških procesa u biljci. S obzirom da će radi klimatske krize u idućih desetak godina biti potrebno povući odlučujuće poteze, jednostavno se ne možemo pouzdati u tehnologiju koja u tom periodu vjerojatno neće biti spremna za masovnu upotrebu, a za mnoge proizvode je upitno i hoće li ikada doseći fazu komercijalizacije.

Osim toga, rješenja koja nudi industrija često su fokusirana na izolirane probleme te ne dovode u pitanje trenutni model kapitalno i resursno intenzivne, industrijalizirane poljoprivrede. „Rješavanje“ takvih izoliranih problema bez značajnijeg zadiranja u prevladavajući poljoprivredni model, koji pretpostavlja stalni rast proizvodnje i daljnju intenzifikaciju, u najboljem slučaju može odgoditi potpuni ekološki kolaps, ali ga ne može spriječiti. Također, fokusiranje na samo jedan aspekt problema zapravo može dovesti do pogoršavanja nekih drugih aspekata.  

S druge strane, publikacija navodi čitav niz praksi koje se već sada primjenjuju u agroekološkim i organskim sustavima proizvodnje, a koje dokazano doprinose, kako povećavanju otpornosti poljoprivrede na klimatske promjene, tako i smanjenju njenog negativnog utjecaja na klimu. Iako ove prakse predstavljaju mnogo jednostavnija i jeftinija rješenja, te često istovremeno ublažavaju više aspekata problema, u javnoj i političkoj debati poklanja im se znatno manje pažnje nego novim GMO-ima. Razlog za to je jednostavan – krupni biznis na njima ne može niti približno toliko zaraditi kao na patentiranom GM sjemenu (i pesticidima koji često dolaze u paketu s njim).

Zaključno, iako će uređivanje genoma i druge nove tehnike genetičkog inženjeringa možda i odigrati neku ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, trenutno nema puno razloga vjerovati da će njihova uloga u tome biti presudna. EU stoga nipošto ne bi trebala, pod izlikom hitnosti borbe protiv klimatskih promjena, pristati na razvodnjavanje svojih pravila na području GMO-a, a koja su kreirana u svrhu zaštite ljudi i okoliša od eventualnih nenamjeravanih posljedica primjene ove tehnologije.

Saznajte više o ovoj temi na poveznici.