Vode, rijeke i jezera, pod stalnim su pritiskom raznih gospodarskih projekata i planova što eksploatacije sedimenta, reguliranja vodotoka, gradnja pregrada i brana, autocesta, mostova, unaprijeđenje plovnog puta – niz je dugačak.
Po nekim proračunima ostalo je samo 20% nereguliranih rijeka u RH, koje naravno vodni sektor planira „urediti“, što će definitivno dovesti do kraha riječne biološke raznolikosti, koja je već ionako najugroženija u nas i u svijetu.
Koliko toga naše rijeke mogu izdržati, nitko ne pita, a sve studije utjecaja na okoliš, koje bi to trebale regulirati, daju pozitivno mišljenje i planovi mogu ići u provedbu. Uz to, vrhunac bahatosti vodnog sektora nalazimo u novom prijedlogu zakona o vodama koji promovira daljnje iskorištavanje sedimenta iz rijeka, tradicionalni način reguliranja vodotokova, privatizaciju vodnog dobra, jednosektorski pristup u upravljanju tj. gospodarenju vodnim dobrom, a i neusklađen je s europskom legislativom te nema odredbi oko sudjelovanja javnosti u odlučivanju.
Planova je dosta i sa strane zaštite prirode, pa se ista područja i planiraju zaštititi na nacionalnom ali i međunarodnom nivou. Neke zaštite su već donešene, ali praktične provedbe na terenu nema, a kako se čini neće niti biti, jer neke lokalne vlasti čak žele ukinuti postojeću zaštitu (Ornitološki rezervat Potpanj, ekološka mreža i preliminarna zaštita donjeg toka Drave).
Sve u svemu, situacija na terenu je zabrinjavajuća...pritisak je velik, staništa se degradiraju i nestaju, kao i biljne i životinjske vrste, rijeke i potoci se pretvaraju u jednolične betonske kanale („uređeni“ vodotokovi), nestaje prirodne dinamike nizinskih rijeka, kvaliteta života uz rijeke se smanjuje. Ako se ovakva situacija nastavi, Lijepa naša više neće biti toliko lijepa, a niti siguran zalog za budućnost.
Naša Vlada bi pod hitno trebala poraditi na provedbi zakona na terenu, većoj kontroli provedbe i pravovremenom sankcioniranju u slučaju neprovedbe zakonskih odredbi koje se odnose na zaštitu okoliša i prirode. Također, više se ne smije davati prednost privrednom sektoru, koji samo uvažava jezik profita, jer jednosektorsko i kratkoročno iskorištavanje prirodnih resursa rijeka ne može niti neće osigurati sigurnu dostupnost čiste vode budućim generacijama te zdrav okoliš (tlo i zrak) koji je jamčen Ustavom RH. Sada, u vrijeme svjetske krize, jedino što nas može spasiti je dostupna čista/pitka voda te čisto i plodno tlo za proizvodnju hrane.
Pustimo rijeke da slobodno i prirodno teku, koristimo njihove usluge (obrana od poplava, pročišćavanje vode, i dr.) i osigurajmo si sigurnu i sretnu budućnost u Lijepoj našoj.
Za više informacija:
Irma Popović, Program zaštite voda, Zelena akcija/FoE Croatia, 01/4818-480, 099/3149-625, irma@zelena-akcija.hr
You may upload our content in an integral or revised version with the indication of the organisation Zelena akcija/FoE Croatia - under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License.
This permission does not apply to stock photos and embedded content of other creators.
Design & development: Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn