Zakon o strateškim investicijama treba ukinuti, a ne mijenjati!
Vlada RH je na posljednjoj sjednici usvojila prijedlog zakona o izmjenama Zakona o strateškim investicijskim projektima, pokazujući time namjeru da nastavi s pogodovanjem „odabranim“ investitorima. Naime, novim izmjenama ne donose se sadržajne promjene već se proceduralno regulira pozicija predsjednika Povjerenstva koje Vladi predlaže listu strateških projekata. Postavlja se pitanje zašto je nova Vlada baš ovaj Zakon odlučila mijenjati među prvima.
Donošenju ovog Zakona usprotivili smo se još prije tri godine, kao i njegovim kasnijim izmjenama, ukazujući da su kriteriji za proglašenje strateških projekata nejasni i podložni interpretaciji. Pri tome, sve odluke o strateškim projektima donosi uska skupina ljudi u jednom Povjerenstvu koje imenuje i nadzire isključivo Vlada, nad čime ni Sabor ni hrvatski građani nemaju nikakvu kontrolu. Odredbe ovog Zakona smanjuju kontrolu gradnje u najosjetljivijim dijelovima Hrvatske te značajno smanjuju sudjelovanje javnosti u realizaciji projekata. Prethodna SDP-ova Vlada je, u suradnji s HDZ-om, omogućila da strateškim investitorima budu proglašeni čak i osuđeni kriminalci, tj. osobe kojima je izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za kaznena djela poput primanja i davanja mita u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja i ovlasti, udruživanja za počinjenje kaznenih djela, protuzakonitog posredovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju te kaznenog djela protiv okoliša.
To znači da ovaj Zakon i dalje može privući u prvom redu špekulante, a ne ozbiljne investitore. Umjesto najavljenih pozitivnih učinaka na gospodarstvo i razvoj, važeći Zakon o strateškim investicijskim projektima zapravo je legalizirao hrvatski status quo – zemlje neefikasne uprave koja nema viziju niti kompetencije za upravljanje razvojem.
Ovaj Zakon ulagačima umjesto transparentnih, predvidljivih i provjerenih procedura i standarda nudi razne prečice u zaobilaženju postojećih propisa. Istodobno se građanima te malim i srednjim poduzetnicima šalje poruka da njihove potrebe koje često godinama nisu zadovoljene, poput zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole, uopće nisu važne u odnosu na potrebe investitora koje preferira Vlada. S obzirom da su ključni razlozi zbog kojih investitori zaobilaze Hrvatsku razne administrativne barijere, pravna nesigurnost te neriješeni imovinsko-pravni odnosi, ovaj je Zakon apsolutno nepotreban te je prije svega potrebno riješiti navedene probleme.
Zakon o strateškim investicijskim projektima potrebno je ukinuti, a ne mijenjati, jer ovakva „ekspresna“ zakonska rješenja mogu privući u prvom redu sumnjive investitore, a ne projekte koji će biti u javnom interesu.