Ni popravljena verzija Prijedloga Zakona o strateškim investicijskim projektima nije prihvatljiva jer bi se njegovim usvajanjem smanjila kontrola gradnje u najosjetljivijim krajolicima Hrvatske te praktički dokinuo javni uvid i participacija u projektima. Zaključili su to GONG, Transparency International Hrvatska, Zelena akcija, Pravo na grad i Udruženje hrvatskih arhitekata na današnjoj konferenciji za medije ispred Ministarstva gospodarstva.
Tražeći odbacivanje ovog štetnog Prijedloga Zakona, udruge navode da on i dalje sadrži nekoliko krupnih rizika za prostor, javna dobra i transparentnost upravljanja: kriteriji za proglašenje strateških projekata i dalje su nejasni, a sastav Povjerenstva koje Vladi predlaže strateške projekte nepoznat.
Umjesto aktivnije uloge Sabora u nadzoru nad provedbom Zakona, ovim Prijedlogom se nastavljaju omalovažavati i Sabor, ali i lokalna samouprava budući da se ukida obavezu izrade provedbenih planova. Umjesto višemjesečnih pokušaja Ministarstva gospodarstva da stvori prečice kroz zagušeni sustav za povlaštene investitore, nemjerljivo veći učinak za stvaranje poticajne klime za socioekonomski razvitak Hrvatske postigao bi se ulaganjem napora u sustavne reforme.
Povodom javne rasprave o Prijedlogu Zakona o strateškim investicijskim projektima, navedene su udruge pozvale stručnu javnost, lokalne zajednice i građane da sudjeluju u javnoj raspravi do 30. srpnja. Istovremeno, udruge upozoravaju Vladu da treba poštovati vlastiti Poslovnik prema kojem se u materijale za dnevni red prilaže i izvještaj o provedenim konzultacijama sa zainteresiranom javnošću kako se taj izvještaj ne bi skrivao samo na internetskim stranicama Ministarstva gospodarstva, kao u slučaju izvještaja o savjetovanju o prvoj verziji Prijedloga Zakona iz siječnja. K tome, neprihvatljivo je što je Ministarstvo gospodarstva tada u potpunosti izignoriralo gotovo 30% pristiglih primjedbi samo zato što se nisu nalazile na službenim obrascima, koji pak nisu propisani niti jednim aktom. Među zanemarenim primjedbama nalaze se i one Društva arhitekata Dubrovnik i Nezavisnog hrvatskog sindikata, ali i Hotela dvorca Bežanec. Konačno, niti te, niti primjedbe dostavljene na „propisanim“ obrascima nisu našle put do saborskih zastupnika, što smatramo nedopustivim izigravanjem samog smisla javnog savjetovanja.