Rezultati monitoringa koji je od 2001. do 2010. proveden na 216 postaja u Njemačkoj, Švicarskoj i Belgiji pokazali su da pelud kukuruza, jedine GM biljke koja se trenutno komercijalno uzgaja u EU, može prevaliti udaljenost veću od četiri kilometra.
To znači da bi, kako bi se spriječili negativni učinci na ne-ciljne organizme poput leptira, zaštitne zone utjecaja („tampon zone“) oko područja zasijanih GM kukuruzom trebale biti kilometarskog raspona.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) trenutno preporuča zaštitne zone od svega 20 do 30 metara između površina pod Bt kukuruzom i zaštićenih staništa ekstremno osjetljivih vrsta kukaca. Autori ove studije ističu kako su njihovi podaci pokazali da su takve zaštitne zone „neprimjereno uske“. Naime, studija je pokazala da matematički model koji se trenutno koristi pri EU procjenama rizika značajno podcjenjuje izloženost na udaljenostima većim od 10 m. Ovo predstavlja još jedan primjer izrazite manjkavosti GMO regulative, čak i u Europi koja ima stroži sistem od većine drugih zemalja.
Objavljeni podaci upućuju kako bi prijedlog da se nekim državama članicama EU dozvoli uzgoj GMO-a mogao opasno ugroziti usjeve susjednih zemalja.
Europski parlament, Komisija i Vijeće EU trenutno pregovaraju o izmjenama EU Direktive 2001/18 o namjernom puštanju genetski modificiranih organizama u okoliš, koje bi trebale državama članicama dati više slobode pri odlučivanju o uzgoju GM biljaka na njihovom teritoriju. Premda je prijedlog naišao na odobravanje i u nekim krugovima kritičnim prema GMO-ima, njegovo će usvajanje zapravo omogućiti vladama naklonjenim sijanju GMO usjeva da na svom teritoriju povećaju površine pod ovim usjevima. Ukoliko se to desi, bit će neophodno da zemlje, poput Hrvatske, koje zastupaju princip GMO slobodnih zona, zatraže da se EU standardi o veličini zaštitnih ili tampon zona drastično povećaju, a mogle bi zatražiti i procjenu utjecaja na okoliš temeljem Espoo konvencije o prekograničnoj procjeni utjecaja na okoliš.