Lastavičja gnijezda

Dana 07. 04. 2004. godine na Zeleni telefon stiže prijava da je u Ilici 42 postavljena žičana mreža preko 80-tak lastavičjih gnijezda, s obrazloženjem da lastavice prljaju prozore. Istoga smo dana obavijestili sve nadležne inspekcije, koje su nas uvjeravale da je sve regularno, te da nisu u pitanju lastavice, već piljci iz porodice lastavica koji će se ionako uskoro skinuti s liste žaštićenih vrsta životinja. Kako je mreža postavljena na vrijeme, odnosno prije samog gniježđenja lastavica, tvrde dalje u Inspekciji zaštite prirode, mreža se neće moći skinuti, iako za njezino postavljanje nitko nije zatražio nikakvo dopuštenje, a piljci će si izgraditi nova gnijezda negdje drugdje. Zvali smo razne inspekcije, pisali dopise, ponovno zvali i uvijek dobivali iste odgovore: "na žalost ništa se ne može učiniti".

Cijeli ovaj slučaj bi i ostao na tome, da u petak, 23. 04. 2004. godine u ured Zelenog telefona nije došla uplakana djevojka, koja je na radiju slušala emisiju o toj, već svima poznatoj mreži. U emisiji je gostovao prof. Novak iz Konzervatorskog zavoda, te spomenuo jednu činjenicu koja nam je svima promaknula, naime fasada je zaštićeni spomenik kulture. Odmah smo zvali profesora Novaka, koji je istoga trena napisao zahtjev za uklanjanje mreže, te ga poslao Ministarstvu kulture i Gradskom stambenokomunalnom poduzeću. I kad smo svi odahnuli, misleći da je kraj, započela je birokratska procedura.
U Gradskom stambeno - komunalnom poduzeću tvrde da će se mreža skidati, bez obzira na eventualne žalbe, čim dobiju rješenje od inspekcije za zaštitu spomenika pri Ministarstva kulture. Inspektor Pezelj na sve naše molbe da se cijela ta procedura ubrza, obećaje da će donijeti rješenje čim ga bude imao na koga nasloviti (petak, 23.04.2004.).

U ponedjeljak inspektor konačno izdaje rješenje, naslovljeno na stanare u Ilici 42, što znači, da je za njegovu izvršnost potrebna dozvola upravo onih koji su mrežu postavili i to bez ikakve dozvole.

U utorak je predstavnica stanara nakon pregovora s nama i g.Bučanom iz Gradskog stambeno - komunalnog poduzeća potpisala odobrenje za skidanje mreže, te nam g.Bučan obećaje da će se mreža skidati u srijedu. I kad smo ponovno svi odahnuli misleći da je kraj, birokracija je nastavila plesti svoju mrežu.

U srijedu g. Bučan mora prikupiti i razmotriti najpovoljnije ponude za dizalicu uz pomoć koje će se skidati mreža. I dok oni razmatraju ponude, piljci već danima oblijeću oko gnijezda, a ražalošćeni građani dolaze u ured i plaču.

U četvrtak, 29.04.2004. u ranim jutarnjim satima, mreža je napokon skinuta. Bili smo sretni, ali onaj gorki okus u ustima još je dugo ostao i nakon tog četvrtka, jer je za skidanje mreže postavljene bez ikakve dozvole trebalo proči više od 20 dana birokratske procedure.

U petak, Zeleni je telefon ponovno zazvonio, a glas s druge strane žice ushićeno je govorio: "Evo gledam ih kako veselo ulijeću u svoja gnijezda!"

Dva mjeseca kasnije, kako bismo javnosti pokazali da ipak ne brinemo samo o životinjama, nego i ljudima, Zeleni telefon organizira akciju pranja prozora u Ilici 42, koja je nevjerojatno dobro popraćena medijski (Večernji list, Jutarnji list, Novi list, RTL, Nova).