Imamo manje od 20 godina za sprečavanje nepovratnih klimatskih promjena

Ovaj izvještaj, koji se iščekivao od potpisivanja Pariškog sporazuma 2015. godine, analizira što bi za svijet značilo povećanje globalnog zagrijavanja za 1.5 °C iznad predindustrijskih razina, a u usporedbi s povećanjem za 2 °C. Ono što izvještaj pokazuje jest rastuća sigurnost da bi povećanje za 2 °C - cilj prethodno prikazan kao ‘sigurna’ razina zagrijavanja - bio opasan korak za čovječanstvo.

Izvještaj također upozorava kako će i 1.5°C globalnog zagrijavanja nanijeti nepojmljivu štetu ljudima i ekosustavima zbog utjecaja suša, oluja, porasta razine mora, topljenja Arktika i slično. Stoga je ključno zadržati porast temperature ispod 1.5 °C, a IPCC jasno navodi kako postoji malo vremena da se to postigne. Ukoliko razina zagrijavanja nastavi rasti po trenutačnoj stopi, 1.5 °C ćemo preći oko 2040. godine. Stoga, emisije treba znatno smanjiti prije 2030. godine.

Za usporedbu, već sada se nalazimo na 1°C povećanja globalnog zagrijavanja, a svjedoci smo mnogobrojnih posljedica s kojima se sve teže nositi. U samo zadnjih mjesec dana uragan Florence i supertajfun Mangkhut poharali su obale SAD-a i Jugoistočne Azije te ostavili za sobom stotine žrtava, a izravno pogodili milijune ljudi. Države poput Portorika se i nakon godinu dana još uvijek oporavljaju od uragana Marija, jedne od najvećih katastrofa u kojoj je život izgubilo 4.600 ljudi, dok su mnogi svoje domove morali napustiti zauvijek. Ovo je ljeto zabilježilo obaranje temperaturnih rekorda na dnevnoj bazi, a ekstremne vrućine, suše i požari u Europi postaju svakodnevica. Popis se nastavlja.

IPCC upozorava kako su posljedice porasta temperature od oko 2°C teške i potencijalno nepovratne. Izvještaj pokazuje da ako ograničimo povećanje na 1.5°C umjesto 2°C, Arktik će se vjerojatno otopiti samo jednom tijekom stoljeća umjesto bar jednom tijekom desetljeća. Možemo spriječiti i odmrzavanje 2 milijuna km2 permafrosta. Površina koraljnih grebena bi se smanjila za 70-90 posto s globalnim zagrijavanjem od 1.5°C, dok bi gotovo svi nestali s 2°C zagrijavanja. Također, broj ljudi bez pitke vode bi bio duplo manji, a stotine milijuna ljudi bili bi pošteđeni siromaštva. Značajno bi se smanjili i rizici od ekstremnih vremenskih događaja (uključujući teške suše i požare), nestašice hrane, bolesti povezanih s vrućinom i smrću te oštećenja biološke raznolikosti i ekosustava na kopnu i u morima. Dodatno, 10 milijuna ljudi manje bi bilo prisiljeno napustiti domove uslijed porasta razine mora.

U izvještaju se također navodi da su na 1.5 °C i 2 °C moguće ekstremne suše u regijama poput Mediterana i Južne Afrike; utjecaji na proizvodnju usjeva u Subsaharskoj Africi, osobito zapadnoj Africi i južnoj Africi, jugoistočnoj Aziji i Srednjoj i Južnoj Americi; rizik nestašica hrane u Sahelu, južnoj Africi, Mediteranu, srednjoj Europi i Amazoni, itd. Očigledno je kako je i naša regija posebno osjetljiva na klimatske promjene.

Poruka znanstvenika i znanstvenica, kao i okolišnih udruga, je već godinama jasna, a ovaj izvještaj to samo potvrđuje te šalje posljednji apel vladama. Jedino što nedostaje jest politička volja da se dugotrajne posljedice klimatskih promjena spriječe. U tome ima ulogu i Vlada Republike Hrvatske koja konačno mora napraviti snažan zaokret prema obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti. Mora prestati gurati daljnja ulaganja u fosilna goriva i projekte poput LNG terminala na Krku. Takva tranzicija treba biti fokus nove Energetske strategija RH koja bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana, bar prema najavama Vlade RH. S promjenama treba započeti odmah, a na to možemo gledati kao priliku za razvoj održivijeg i ravnopravnijeg društva.

*Sažetak IPCC izvještaja za donositelje odluka nalazi se OVDJE.