Trebaju li zakoni o prirodnim resursima poticati investicije ili štititi prirodu?

GALLERY Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1

U obrazloženju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama, obrazloženje za pojedine izmjene je tvrdnja da je tako „pravičnije za privatne investitore“, ili kako će ”omogućiti  privatnim investitorima brže ispunjavanje uvjeta iz lokacijskih dozvola”, i sl. Također, izuzetno je znakovito da se sada, u hitnoj saborskoj proceduri, mijenja  više od 50 % Zakona, a radi se o Zakonu koji je već doživio brojne izmjene, te je bilo svrhovitije pristupiti izradi novog propisa.  Uobičajena praksa u EU, a tako je do sada bilo i u Hrvatskoj jest da, ukoliko se mijenja više od 1/3 zakona, izrađuje se novi propis, a ne samo izmjene i dopune.   Isto tako, čini se, kako će ovaj Zakon, ukoliko se usvoji, biti idealno tlo za korupciju jer će ostati previše pravnih praznina i nedorečenosti koje pružaju prostor za zloupotrebe pravila postavljenih u Zakonu.

Također, ovaj Zakon ponovo otvara vrata zaradi na vađenju šljunka i sedimenta što nije opravdano ni na koji način. Zakon o vodama, naime, više ne štiti obnovljiva ležišta u vodotocima, tj. ukida zabranu eksploatacije šljunka i pijeska iz takvih ležišta u vodotocima, što smatramo nedopustivim. Činjenica jest, kako će iskapanje sedimenta značajno pogoršati stanje rijeka (što nije u skladu s Okvirnom direktivom o vodama), te dodatno uništiti prirodna staništa i vrste (što nije u skladu sa Direktivom o staništima i pticama). Iskapanjem šljunka iz korita dolazi do ukopavanja rijeka čime se smanjuje razina podzemnih voda, a što uzrokuje znatnu ekonomsku štetu. Naime, pad razine voda ima negativan utjecaj na pitku vodu, riblji fond, šume i poljoprivredu. Ovdje je bitno naglasiti kako glavne rijeke koje su zanimljive za iskapanje sedimenta (Mura, Drava, Sava i Dunav), zbog uzvodnih brana, te smanjenje erozije obala uslijed reguliranja korita, praktički nemaju uopće ili imaju jako mali pronos sedimenta, što znači da praktički nema obnovljivog ležišta sedimenta u RH.

Isto tako, usvajanjem ovog Zakona praćenje aktivnosti i poslovanja Hrvatskih voda bit još više otežano, a potrebno je upravo suprotno, budući da obavljaju poslove koji su od javnog interesa, te tako nikako ne smiju biti tijelo gotovo neovisno od državnog nadzora.

Podsjećamo i kako je upravo u drugo čitanje u Sabor stigao novi Zakon o zaštiti prirode, a koji je ministar Zmajlović prije „reklamirao“ kao Zakon kojem je jedan od ciljeva olakšavanje investicija. Najveći problem glede Zakona o zaštiti prirode jest što isti praktički  ukida nacionalnu ekološku mreže. Naime, ulaskom u Europsku uniju ekološka mreža postaje mreža Natura 2000, a ta će mreža pokrivati značajno manju površinu teritorija od ekološke mreže. To će u praksi značiti kako će brojna područja od nacionalnog značaja biti izdvojena iz procedura Ocjena prihvatljivosti strategija, planova, programa i zahvata, kao primjerice područje rijeke Gacke i područje Srđa. Natura 2000 obuhvaća područja važna za očuvanje vrsta i stanišnih tipova ugroženih na europskoj razini i zaštićenih temeljem Direktive o pticama i Direktive o staništima. Nacionalna ekološka mreža preuzima isti princip očuvanja, ali dodatno još onih vrsta i stanišnih tipova koji su ugroženi na nacionalnoj razini. Zelena akcija upozorava na činjenicu da su endemske vrste izbačene s popisa zaštite unutar Natura 2000, što znači da se za njih po novom Zakonu ne bi trebala raditi procjena utjecaja na prirodu.

Upravo je nevjerojatno kako ta 2 propisa toliko veliku pažnju posvećuju stvaranju poticajnog okruženja za investicije, da pritom pomalo zaboravljaju voditi računa o tome što je „pravičnije“ za prirodne resurse te da je osnovna svrha tih propisa štititi prirodu i vode.

Fotografije s akcije u visokoj rezoluciji možete preuzeti ovdje.