Travanj u Erolesu

Na tečajevima polaznici uče o temama okolišne i društvene pravde, a kroz praktične vježbe sječu iskustvo koje im pomaže graditi otpornost u aktivizmu. Stečeno znanje koje polaznici vrate u organizaciju služe kako bi se ostvario Erasmus plan koji provodi Zelena akcija. Cilj tog plana je povećati tim za edukaciju, provoditi redovito stručno usavršavanje i prenošenje znanja putem seminara, ljetnih kampova ili treninga za trenere i edukacija koje održavamo na poziv drugih udruga i u sklopu GOOD inicijative.

Od 22. do 29. travnja 2023. Iva i Ana su sudjelovale na treningu pod nazivom “Creative Tools for Participatory Learning” (Kreativni alati za participativno učenje). Ovaj trening doprinosi prvom cilju Erasmus plana koji se fokusira na pedagogiju i metodologiju rada s manjinskim i manje privilegiranim grupama kako bi se smanjio rizik njihovog isključivanja iz društva ili obrazovnog sustava. Iva i Ana su kroz trening razvijale i produbljivale svoje zanje i vještine potrebne za kvalitetan metodološki i kurikularni pristup u radu s manje privilegiranim grupama. 

U nastavku možete pročitati iskustvo Ive Ružić. 

Travanj u Erolesu

Nakon cjelodnevnog drndanja u vlaku i beskonačnih sati provedenih na trajektu usred Mediterana, osebujna pustolovina tek je počela usidravanjem u Kataloniji. Stigavši u Eroles, selo s trinaestak stanovnika gdje ćemo provesti idućih dupkom ispunjenih tjedan dana, omamio nas je opojni potencijal učenja, druženja, rada i stvaranja.

Istraživanjem dubina unutarnjeg rada, krenuli smo razmatrati njegove primjene na zajedništvo i kolektivizam, mijeseći apstraktne ideje koje podcrtavaju naše djelovanje i temelj su svake akcije, kampanje i truda. Kroz kreativne prakse doticale smo te vrijednosti, ne samo na verbalnoj, već i tjelesnoj i osjetnoj razini, sveobuhvatno, kako bi one postale što opipljivije. Svakodnevno smo vježbale kreiranje i izražavanje znanja, vođene introspekcijom, od pisanja spekulativne fikcije, vježbanja metodologije kazališta potlačenih, istraživanja glazbe kao instinktivnog ljudskog poriva i izvlačenja naše unutarnje i zajedničke kreativnosti kroz vizualnu umjetnost.

Obrađivali smo značaj odmora, pravo na koje nam se svakodnevno sve više uskraćuje i teoretizirali i praksirale kako se služiti opuštanjem i odmorom u znak otpora. Budući da učenje ne proizlazi samo iz činjenica i kurikuluma, posebno smo se bavili otvaranjem i držanjem prostora kako bi naša facilitacija bila pristupačnija i dinamičnija i kako bi se znanje i iskustvo samo generiralo iz pojedine grupe. Tu su nas posebno inspirirale i ceremonije raznolikih oblika koje su poticale dubinsko otvaranje, doticanje srži, međusobno povezivanje i osjećajnu komunikaciju. 

Razdoblje suše primoralo nas je na intenzivno čuvanje vode, pa smo umjesto u nju "prste močile" u transformativna iskustva, "špricali" se mislima, idejama, osjećajima i pretakali novostečena i staroiskopana znanja. Ti su zakovitlani, brundajući tokovi bili u kontrastu s prijateljskom, nježnom tišinom te smo kroz njezinu intencionalnost prakticirale verbalizaciju kroz poglede, osmjehe i druge kreativne prakse. Učile smo u pokretu, od prirode i jedni od drugih dok nam je raspored bio isprepleten šetnjama maslenikom, šumom, gotovo ispijenim koritom rijeke, kuhanjem čaja od svježe mente, branjem ružmarina, timjana i jestivog cvijeća. Kroz kontinuiranu vježbu suživota, razmjenjivali smo vlastite lokalne kontekste, planirali buduće suradnje i gradile solidarnost - međupokretnu, međuregionalnu i međuljudsku. 

Duboki se dojmovi o temama koje smo tek zagreble polako sedimentiraju u nove oblike prenošenja znanja koje jedva čekamo zajedno iskušati na ovdašnjem prostoru, vremenu i kontekstu!