Stajalište RH o prijedlogu Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu, koje je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dostavilo EU, je u potpunosti odcjepljeno od stvarnih okolišnih problema i ono uistinu pokazuje kako je zaštita okoliša, osim iz imena, ispala i iz prakse. Ovo stajalište je pokazalo što Ministarstvo uistinu štiti; po okoliš štetne investicije i interese industrije plastike i fosilnih goriva.
U ime Platforme za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Hrvatskoj, Zelena akcija je početkom godine imenovana članicom povjerenstva za izradu stajališta Republike Hrvatske na prijedlog Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu.
U sklopu ovog povjerenstva, Zelena akcija je bilapozvana dostaviti svoje komentare povodom sastanka Vijeća ministara za okoliš (ENVI) održanog 16. ožujka 2023. godine.
Za potrebe ovog sastanka, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja trebalo je izraditi stajalište RH na prijedlog predmetne Uredbe, stoga su članovi i članice povjerenstva - predstavnici institucija, industrije i civilnog društva - dostavili svoja stajališta.
Potom ih je Ministarstvo “objedinilo” te na temelju njih izradilo uvjerljivo najlošije stajalište koje jedna država članica može imati u predmetnoj raspravi. Ponovno je u klubu najgorih (Poljska) i u suprotnosti s najboljima (Španjolska i Francuska).
Dakle, u ključnom dokumentu koji će odrediti trendove ambalaže unutar država članica, hrvatski ministri traže “više fleksibilnosti” za provedbu mjera i ciljeva (smanjenja) na nacionalnoj razini. U prijevodu: ne traže ambicioznije ciljeve i mjere, poput Francuske ili Španjolske, već da se u Hrvatskoj ne mora napraviti ništa i da za to nitko ne snosi ni minimalne posljedice (ako ikakve!). Dakle hrvatski ministri su protiv toga da se uredbom - koju moraju doslovno prepisati - određuje budućnost ambalaže u narednom desetljeću.
Preferenca im je direktiva budući da nju ne moraju doslovno prepisati već je mogu, po svojoj već ustaljenoj praksi, u potpunosti razvodniti, razvući i raščlaniti na nekoliko dokumenata s kojima mogu kasniti, kao što to čine s Direktivom o jednokratnoj plastici.
S time se, srećom, ne slažu ambicoznije države članice, a ni sama Europska komisija koja jasno komunicira kako je uredba nužna, budući da Direktiva dosad nije ostvarila očekivane rezultate.Također, na zahtjev poslovnog sektora ide se prema usklađivanju fragmentiranih nacionalnih okvira za ambalažu i ambalažni otpad - fragmentacije koja je na životu održavala kaotičnost i manjak preuzimanja odgovornosti.
Osim toga, usprkos kontinuiranom radu Zelene akcije i drugih okolišnih organizacija na zagovaranju ponovne uporabe, okruglih stolova i analiza dostavljenih Ministarstvu, Hrvatska traži “bolju analizu” jer nisu sigurni da uspostava sustava za ponovnu uporabu ima uvijek bolji okolišni i ekonomski učinak od postojećih sustava. Iako je Zelena akcija izradila čak dvije analize te ih poslala Ministarstvu, no bez povratnog odgovora. U prijevodu: želi specijalnu analizu izrađenu od strane industrije koja će namjestiti rezultate tako da pokazuju kako su fosilna goriva “održiva”, kako su jednokratnost i kultura bacanja “praktične” i da se planine otpada “mogu reciklirati”.
Kako kaže Ministarstvo, “najvažnije je zadržati neutralnost izbora materijala za proizvodnju ambalaže kako bi se otvorio prostor inovacijama i investicijama u održiva rješenja koja će u konačnici doprinijeti poboljšanju cjelokupnog ekološkog otiska proizvoda, uz zadržavanje radnih mjesta i sigurnu opskrbu sirovinama”. Naše Ministarstvo štiti proizvodnju jednokratnih plastičnih kapsula za kavu - ambalaže koja se na tržištu pojavila u zadnjih deset godina bez stvarne potrebe za takvim proizvodom, kako bi se unovčili viškovi fosilne industrije, pod krinkom “postojanja postrojenja za obradu”.
U prijevodu, ako smo neutralni, birat ćemo plastiku i to onu jednokratnu, a važno je samo da je na papiru “reciklabilna”, iako se u praksi ne reciklira.
Također, želi zaštiti broj radnih mjesta vezanih uz ta postrojenja, što zapravo znači da želi zaštiti nepromišljene investicije hrvatskih poduzetnika i očuvati toksična radna mjesta radnika i radnica na minimalnoj plaći.
Zadnje problematično, hrvatska delegacija smatra da nije potrebno žuriti s ovim dosjeom, što se može protumačiti kao želja za odugovlačenjem cijelog procesa kako bi održali nisku razinu ambicije. To onda zaustavlja i najmanju nadu da će se po tom pitanju učiniti išta bitno ili značajno u ovom desetljeću. I to u desetljeću koje je presudno i jedina šansa za rješenje tog problema dok ne bude prekasno.
You may upload our content in an integral or revised version with the indication of the organisation Zelena akcija/FoE Croatia - under the terms of the Creative Commons Attribution 4.0 International License.
This permission does not apply to stock photos and embedded content of other creators.
Design & development: Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn