Podrška bojkotu i kolektivnoj akciji

Što je bojkot i zašto ga Zelena akcija podržava

Kao aktivistička organizacija, Zelena akcija podržava svaki oblik građanskog angažmana koji djeluje iz moralnih, socijalnih, političkih ili ekoloških razloga pa tako i bojkot! Čestitamo svima koji su se pridružili i svima koje su doprinijele valovima bojkota koji potresaju hrvatsko tržište! Bojkot može biti vrlo učinkovita politička i aktivistička metoda. Diljem povijesti nailazimo na primjere uspješnih bojkota koji su radikalno promijenili, kako navike i stavove ljudi, tako i javne politike, da bi naposljetku pridonijeli i rušenju čitavih sustava moći! Kao nenasilni, kolektivni čin otpora, bojkot potječe iz Irske u 19. st. Najpoznatiji primjeri uključuju američki pokret za građanska prava 50-ih i 60-ih godina 20. st., kada su bojkotirane trgovine i tvrtke koje su diskriminirale crnce, u očekivanju da će pad prihoda utjecati na promjenu njihove politike. Tijekom aparthejda u Južnoafričkoj Republici (JAR), druge zemlje i međunarodne organizacije sudjelovale su u široko rasprostranjenom bojkotu JAR-a koji je uključivao i akademski i sportski bojkot (npr. isključivanje iz međunarodnih sportskih događanja ili prekid suradnje s južnoafričkim znanstvenicima), kao i prekid prodaje južnoafričkih proizvoda u europskim supermarketima. Naravno, treba imati na umu kako pokret za bojkot i sankcije nije porazio aparthejd, već je to bila jedna od mnogih metoda koje su korištene i doprinijele konačnom padu ovog sustava rasne segregacije. U suvremeno vrijeme, globalno je napoznatiji palestinski nenasini pokret koji promiče bojkot, dezinvesticije i sankcije protiv Izraela, kako bi se zaustavila opresija nad Palestincima i desetljećima duga vojna okupacija.

S naše strane, nudimo nekoliko smjernica kako bi trenutni bojkot u Hrvatskoj ostao uspješan te kako bismo se na osobnoj i kolektivnoj razini međusobno podržali tijekom bojkotiranja.

S jasnim ciljem znamo za što se borimo

Potrošački bojkot u Hrvatskoj generirao je veliku pozornost medija, donositelja odluka i tržišta. Općenito, postoje tri razloga za održavanje bojkota: kao svrha samom sebi, da se uvedu određene promjene ili da se osoba ili tvrtka izbaci iz poslovanja. Što se mi nadamo postići? Kako ćemo znati da je bojkot uspio? Što tražimo i od koga to tražimo? 

Jasno je da se bojkotom u RH žele uvesti promjene. Ako je primarni cilj da se previsoke cijene u trgovinama korigiraju do neke prihvatljive razine u odnosu na kupovnu moć gađana_ki, kao i u odnosu na cijene u istim trgovačkim lancima u susjednim zemljama, bojkot ne staje dok se taj cilj ne ispuni. To je metoda koju koristimo kada prethodni koraci nisu uspjeli i kada smo spremni_e na dugoročniju borbu. Pritom, mora nam biti jasno tko je “meta” i da osim trgovačkih lanaca, odgovornost snosi i Vlada RH jer je sadašnja situacija posljedica loših politika i sustavnih problema.

Što je komunikacija jasnija, zbunjenost će biti manja 

Zahtjevi bojkota bi trebali biti jasni i dosljedni, a međusobna koordinacija je važna kako bi ideje i potrebe svih ljudi došle do izražaja. Mora biti jasno gdje će ljudi dobiti informaciju o tome kada se i što točno bojkotira te da će sve saznati na vrijeme. Činjenica da su srednjoškolci sugerirali metu bojkota i da je ona prihvaćena odličan je primjer dobre koordinacije, s jasnom komunikacijom što je odlučeno da će se bojkotirati i zašto. 

Što je bojkot uključiviji, bit će rašireniji 

U idealnom slučaju, bojkot održava razinu koju je dosegao u trenucima najveće medijske pažnje, s tendencijom ka polaganom rastu. Iznimno je pohvalno što su srednjoškolci vidjeli svoju ulogu u bojkotu te predložili ono što je njima najdostupnije - pekarski proizvodi u blizini škola. To je odličan primjer širenja bojkota na specifičnu grupu ljudi koja može doprinijeti zajedničkom cilju. Bojkot kao alat treba biti dostupan i ljudima koji ne žive u urbanim područjima, nego u selu ili na otoku i možda nemaju u blizini lance koji se trenutno bojkotiraju. 

Kupujmo ono što nam je neophodno

Jedan od najučinkovitijih načina bojkota je kupovina proizvoda koji su zaista neophodni. Na taj način smanjujemo svoju konzumaciju, čime, osim što štedimo, izravno financijski nanosimo štetu trgovcima, otkupljivačima i dobavljačima kojima je u cilju stvoriti što više nepotrebnih proizvoda zbog profita. Istovremeno, možemo ispuniti i neke vlastite moralne ciljeve, bilo iz okolišnih, radničkih ili ljudskopravaških razloga (npr. Coca-Cola je veliki zagađivač koji proizvodi najviše plastike na svijetu, a istovremeno (p)održava vojnu okupaciju Palestine).

Kako sudjelovati u bojkotima ako imamo niska primanja?

Ako netko ne može sudjelovati u bojkotu, nemojmo pribjeći osuđivanju, već razumijevanju. Uključiti se možemo i na druge načine. Možemo se usredotočiti na osvještavanje svoje zajednice (susjeda, prijatelja, poznanika). Možemo se organizirati s istomišljenicima i održavati sastanke kako bismo zajedno planirali akcije, učili i podržali one u grupi kojima je potrebna materijalna pomoć.

Stvarajmo mreže solidarnosti

Držati se pravila bojkota nije lak zadatak, tako da se za njegovu uspješnost moraju paralelno razvijati i umnažati strategije za otpornost i solidarnost, kako na osobnoj razini, tako i prema drugima. 

Ako je financijski moguće (jer znamo da nije uvijek cjenovno pristupačno), kupujmo bez posrednika, direktno od ljudi koji uzgajaju hranu ili proizvode robu. Ako smo u mogućnosti, možemo donirati hranu koja će doći do najpotrebitijih. Naposljetku, moramo se organizirati, osmisliti formate koji će i nama i drugima olakšati ovaj period. Savršen primjer je besplatni dućan “Džabac”, koji je nedavno otvoren u Zagrebu na uglu ulice Andrije Žaje i Adžijine. Sva hrana, roba i potrepštine u dućanu su besplatne te se stvari mogu uzeti ili donijeti za druge. Dućan je otvoren iz solidarnosti te će nastaviti funkcionirati prema principima solidarnosti svaki petak od 12 do 18h, kao potpora ljudima tijekom bojkota i tijekom višestrukih egzistencijalnih, financijskih i okolišnih kriza kojima smo izloženi. 

Upravo ovakvi primjeri, koji su lako prenosivi na druge krajeve i kontekste (potrebno je malo umrežavanja i puno dobre volje), ono su što će ljudima materijalno pružiti što im treba, dati im nadu i stvoriti osjećaj brige i zajedništva u ovim teškim trenucima.

Proširimo bojkot s drugim aktivističkim metodama

Nužno je da pratimo kako bojkot teče, koji konkretan utjecaj ostvaruje, stagnira li ili pada broj onih koji sudjeluju, kako bismo tome prilagodili daljnju strategiju. Dosljednost i strpljivost pritom su ključne za uspješnost bojkota koja se može mjeriti po financijskoj ili reputacijskoj šteti (negativni publicitet), medijskoj pažnji koja je posvećena temi, ali i entuzijazmu ljudi. Ako imaju osjećaj da je to što rade smisleno, ljudi će nastaviti bojkotirati i širiti djelovanje na druge metode pritiska. Kontinuirani medijski nastupi, djelovanje u zajednici, otvorena pisma, javne rasprave, manji i masovniji prosvjedi diljem zemlje i širenje na druge vrste bojkota, npr. štrajk (nedolazak na posao, u školu, na fakultet jedan dan ili više), odlična su nadopuna. Ovo može omogućiti veću edukaciju ljudi i dovesti do širenja pokreta, veće pozornosti odgovornih i zadovoljenja zahtjeva. 

Proširimo kritiku 

Ključno je imati na umu kako su visoke cijene robe i usluga posljedica duboko trulog sustava koji se hrani na neograničenom rastu i pohlepi. Dakako, govorimo o neoliberalnom kapitalizmu koji uključuje politike naklonjene tržištima i privatnom kapitalu, privatizaciju ne samo državnih proizvodno-industrijskih kapaciteta, već i javnih usluga poput obrazovanja i zdravstva, javne infrastrukture (željeznice, autoceste) i prirodnih dobara poput voda i šuma. Stoga, dok bojkotiramo trgovačke lance, osvijestimo gdje leži izvor problema, kritizirajmo cijeli sustav, kao i konzumerizam kojeg potiču trgovinski lanci i posrednici u lancima. Kritizirajmo i Vladu RH koja nije sposobna stvoriti alate kojima bi zaštitila poljoprivredne proizvođače od niskih otkupnih cijena i potrošače od visokih prodajnih cijena, a koje diktira divlji privatni kapital.