Izvještaj s predavanja i okruglog stola o kvaliteti zraka i zdravlju u kontekstu pristupanja EU (30. i 31.5. 2011.)

Pitanja na koja smo na predavanju i okruglom stolu htjeli dobiti odgovor bila su slijedeca:

• Kakva je kvaliteta zraka u Hrvatskoj?
• U kojoj je mjeri, kada je riječ o pitanjima zaštite kvalitete zraka, hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s relevantnim zakonodavstvom EU, te u kojoj su mjeri zakonodavne promjene zaživjele u praksi?
• Znači li usklađivanje sa zakonodavstvom EU primjenu viših standarda kvalitete zraka u Hrvatskoj nego li je to bilo do sada?
• Kakvi su izgledi da se u skorijoj budućnosti riješe problemi pojedinih problematičnih područja kao što su Sisak i Slavonski Brod?

.

Predavanje: Zagađenje zraka u zdravstvenim i okolišnim politikama Europske unije (30.5.2011.)

Predavanje pod nazivom Zagađenje zraka u zdravstvenim i okolišnim politikama Europske unije održano je u ponedjeljak, 30. svibnja. 2011. Predavačica je bila gđa. Anne Stauffer iz organizacije Health and Environment Alliance (HEAL), međunarodne mreža koja okuplja preko 60 udruga koje se bave utjecajem okoliša na zdravlje ljudi. Predavanje se održavalo na engleskom jeziku uz simultani prijevod na Hrvatski. U uvodnom dijelu predavanja predavačica je predstavila organizaciju iz koje dolazi – dan je prikaz problema kojima se organizacija bavi, udruga koje okuplja, misije, i načina djelovanja. Dan je potom uvod u problematiku odnosa zagađenja zraka i zdravlja. Zagađenje zraka je u vezi s čitavim nizom zdravstvenih problema (bolesti respiratornog sustava, kardiovaskularnog sustava, alergije, rak, diabetes...), ukratko zagađenje zraka predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema u EU. Zagađenjem zraka su najpogođenija djeca, a procjenjuje se da svake godine u EU od posljedica bolesti kojima je uzrok zagađenje zraka umire 450.000 ljudi; zagađenje zraka u EU smanjuje očekivani životni vijek za prosječno 8 mjeseci. Glavni dio predavanja ticao se legislative EU vezane uz zagađenje zraka. Istaknuto je da na najveći dio legislative o kvaliteti pojedinih zemalja članica presudan utjecaj imaju direktive koje se donose u Bruxellesu. Dan je sažet pregled direktiva EU vezanih uz zagađenje zraka – onih koje se bave zagađenjem pri izvoru (Direktiva o nacionalnim emisijskim plafonima, Direktiva o industrijskim emisijama, Direktiva o emisijama iz mobilnih izvora) te direktiva koje određuju što je prihvatljiva kvaliteta zraka za one koji ga udišu (Direktiva o kvaliteti okolnog zraka). Zaključak vezan uz zakonodavstvo EU o zraku je da su njegovom primjenom u posljednjih desetak godina ostvareni pozitivni pomaci, ali da je sada potrebno usvojiti još ambicioznije ciljeve te da je vrlo važno da se u tu svrhu mobiliziraju građani i pokušaju utjecati na donosioce odluka.

Pitanja koja su uslijedila poslije predavanja ticala su se mogućnosti gradova da mjerama koje su u njihovoj nadležnosti utječu na smanjenje zagađenja zraka, mogućnosti da zagađivači zakonski odgovaraju za štetu koja je nastala uslijed dugotrajnog narušavanja zdravlja ljudi ili industrijskih nesreća, te mogućnosti da se od industrije naplate "eksterni"  troškovi do kojih dolazi uslijed zagađenja zraka

Video snimku s predavanja možete pogledati ovdje. Prezentaciju predavačice možete preuzeti ovdje.

.

Okrugli stol: "Kvaliteta zraka i zdravlje – što možemo očekivati od usklađivanja s okolišnim i zdravstvenim zakonodavstvom Europske unije?" (31.5.2011.)

Okrugli stol pod nazivom Kvaliteta zraka i zdravlje – što možemo očekivati od usklađivanja s okolišnim i zdravstvenim zakonodavstvom Europske unije? održan je u utorak 31. svibnja 2011. Izlagači na okruglom stolu bili su:

• Iris Beneš (Brodsko ekološko društvo);
• Bernard Ivčić (Zelena akcija);
• Danijel Prerad (Sisačka eko akcija);
• Anne Stauffer (Health and Environment Aliance, Bruxelles);
• Jasenka Nećak (Ravnateljica Uprave za atmosferu i gospodarenje otpadom MZOPUG)

Prezentacija koju je održao Bernard Ivčić, voditelj transportnog programa Zelene akcije bila je naslovljena Utjecaj prometa na zagađenje Zraka. Izneseni su, između ostalog, podaci o smanjenju očekivanog životnog vijeka zbog zagađenja zraka (na razini EU), strukturi emisija iz prometa u Zagrebu, prikazani su udjeli emisija iz prometnog sektora u ukupnim emisijama pojedinih plinova u Zagrebu, dan je pregled Ulaganja u prometnu infrastrukturu u Hrvatskoj kao i izvan hrvatske (investicije u prometnu infrastrukturu Europske investicijske banke). Zaključeno je da i u Hrvatskoj i u svijetu prevladavaju investicije u infrastrukturu za cestovni promet koji je jedan od najštetnijih oblika prometa za okoliš. Zagađenje zraka nije jedini od tzv. eksternih troškova prometa. Tu su i prometne nesreće, buka, degradacija prostora, itd. Ti eksterni troškovi se rijetko spominju, a vrlo su veliki. Kao jedno od rješenja za smanjenje štetnog utjecaja prometa na okoliš spomenuto je uvrštavanje eksternih troškova u cijenu prijevoza. Postoje studije koje pokazuje da do 1% europskog BDP-a odlazi na saniranje eksternih troškova prometa. Kada bi se postavljali veći nameti na štetnije oblike transporta, ljudi bi vjerojatno bili skloniji birati za okoliš prihvatljivije oblike transporta.

Iris Beneš je govorila ispred Građanske inicijative za čisti zrak iz Slavonskog Broda. Problemi Slavonskog Broda su specifični jer je riječ o zagađenju koje dolazi iz druge države i to države koja nije članica EU. Kvaliteta zraka u Slavonskom brodu je evidentno loša. Ruže vjetrova su takve da zagađenje iz rafinerije u Bosanskom Brodu ide direktno u Slavonski Brod. Ima određenih pozitivnih pomaka, npr. mjerna postaja u Slavonskom Brodu je nadograđena tako da može mjeriti Benzen. Problem za sada izgleda bezizlazan jer je riječ o rafineriji na teritoriju druge države (BiH) u vlasništvu ruske kompanije. Dodatne poteškoće proizlaze iz entitetsko-kantonalne podjele BiH što često dovodi do svojevrsne institucionalne paralize. Jedina nada je, možda, prisutnost međunarodne zajednice u BiH.

Danijel Prerad je u svom izlaganju predstavio situaciju grada Siska. Sisak je vjerojatno najzagađeniji grad u Hrvatskoj. Do 2007. je situacija u bila katastrofalna: postojao je problem sa benzenom (koji je kancerogen), problem sa sumpor-dioksidom i problem sa sumporovodikom. Do 2007. je riješen problem benzena i sumpor-dioksida, no i dalje ostaje problem sa sumporovodikom. Naglašeno je da Rafinerija u Sisku prekoračuje dozvoljene granice emisija ne samo uslijed inicidenata, nego uslijed svojih redovitih aktivnosti. O ovim prekoračenjima se posljednjih godina uredno obavještava Sisačku eko-akciju i druge subjekte, što se, međutim, teško može smatrati napretkom. Prerad je naglasio i razliku u tretmanu pojedinih poduzeća od strane države. Na primjer, rafinerija u Sisku i petrokemija Kutina nisu dužne provoditi mjerenja koje provodi čeličana. Čeličana je dužna mjeriti emisije spojeva koje čak ni spalionice otpada nisu dužne mjeriti. U Sisku su tokom 2008. godine dozvoljene granice sumporovodika probijene 70 puta, 2009. godine 88 puta, 2010. godine 78 puta. Istaknuto je da od 2007. godine ne postoji napredak, nema modernizacije rafinerije. Zbog propuštanja nekih ranijih prilika za modernizaciju, čime bi bio rješen i problem zagađenja, odnosno smrada, vjerojatno će dio postrojenja biti zatvoren, zbog čega će neki ljudi ostati i bez posla. Rafinerija u Sisku i Petrokemija Kutina su u sklopu predpristupnih pregovora dobili prijelazni period do 2018. za usklađivanje s normama EU. Prerad je izrazio svoju sumnju u to da će ovaj period doista biti iskorišten za modernizaciju. Vjerojatnije je da će on biti iskorišten za daljnje kalkulacije, što bi moglo imati teške posljedice, i to ne samo po okoliš. Zbog cijene modernizacije od približno 350 milijuna Eura INA je procijenila da joj se modernizacija ne isplati i da je jednostavnije odustati od proizvodnje eurodizela u Sisku, zbog čega će biti izgubljena radna mjesta. Postojeći "koking" pogon će biti saniran na način da će na postojeće postrojenje iz 1967. godine biti nabačena zaštitna ljuštura koja će spriječiti nekontrolirane emisije i pojavu kratkotrajnih prekoračenja koncentracije pojedinih spojeva (tzv. peak-ova). Uzrok toj situaciji je to što su državna tijela popuštala rafineriji u ranijem periodu u kojem su uvjeti za modernizaciju bili značajno povoljniji.

Jasenka Nećak je govorila o zakonodavstvu i provedbi mjera. U Hrvatskoj postoji duga tradicija praćenja kvalitete Zraka. Zagađenje zraka se mjeri već više od 40 godina, ali to nije bilo praćeno odgovarajućim propisima. Prvi propis o kvaliteti zraka je donesen tek 1995. godine, kada su se počele propisivati i granične vrijednosti. Sadašnji zakon o zaštiti zraka donesen je 2004. godine kada je Hrvatska počela pregovore s Europskom unijom i od tada je prema riječima gđe. Nećak hrvatsko zakonodavstvo potpuno usklađeno s direktivama Europske unije. U hrvatskoj se prate emisije sumpor-dioksida, dušikovih oksida, ugljikovog monoksida, amonijaka, hlapljivih organskih spojeva, metana, kao i spojeva koji su pokriveni aktima o klimatskim promjenama. Prate se i teški metali i poliaromatski ugljikovidici koji su važni jer su kancerogeni, prati se također i benzopiren. Od teških metala se prati olovo, živa, kadmij, arsen i mangan. Praćenje i izvještavanje o kvaliteti zraka provodi Agencija za zaštitu okoliša. Ocjena je gđe. Nećak da se stanje s kvalitetom zraka u posljednjih 20 godina značajno popravilo. Emisije sumpor-dioksida su sa 180.000 (1990.) pale na 55.000 tona. Emisije dušikovih oksida su nešto porasle uslijed povećanja automobilskog prometa. Emisije ugljik-monoksida su zabilježile značajan pad. Zahvaljujući ukidanju olovnog benzina količina olova u zraku se drastično smanjila. 2002. je donesena uredba o izgradnji državne mreže za praćenje kvalitete zraka. 2004. je puštena u rad prva mjerna postaja (prve 3 su bile u Zagrebu, a slijedile su postaje u Sisku, Kutini, Osijeku i Rijeci). Te postaja su dio državne mreže za praćenje kvalitete zraka. Sisak, Rijeka i Kutina, te područje Splita i Kaštela identificirani su kao gradovi koji imaju opterećenje kvalitete zraka. Nakon toga je vlada donijela plan o poboljšanju kvalitete zraka. Donesen je plan mjera do 2012. godine, od kojih je velik broj dan u nadležnost jedinicama lokalne samouprave. Gradovi su izradili svoje planove za poboljšanje kvalitete zraka. U sklopu pregovora s EU utvrđeni su prijelazni periodi za usklađivanje emisija iz velikih izvora s propisanim graničnim vrijednostima. Za usklađivanje sa EU standardima u pogledu emisija utvrđena su i neka prijelazna razdoblja, no to nije nešto što je odobreno samo Hrvatskoj. Za neke kemikalije su ova prijelazna razdoblja čak kraća nego što je to bio slučaj s Poljskom. Tu su i zahtjevi IPPC direktive, kao i zahtjev da sva nova postrojenja trebaju dobiti ekološku naknadu i ne mogu biti izgrađena bez nje. Iz tog razloga se pravila za pojedine objekte razlikuju, tj. novi objekti moraju zadovoljavati strože propise nego oni već postojeći. Svi veliki sustavi u RH imaju obvezu monitoringa. Hrvatska je, zapravo, i prije usklađivanja s zakonodavstvom EU svoje zakone o tom području oblikovala po uzoru na pojedine napredne europske zemlje (Njemačku, Britaniju, itd). Hrvatska ima granične vrijednosti za sumporovodik (H2S) koje nemaju druge članice EU. Graničnih vrijednosti za H2S nema u direktivama europske unije, kao ni u zakonima niti jedne države članice. Hrvatska je granične vrijednosti za H2S propisala upravo zbog problema s rafinerijom. Kada bi se govorilo o graničnim vrijednostima H2S koje su opasne po zdravlje, one bi bile znatno više nego što su sad. Međutim, problem je što H2S izaziva neugodan miris čak i u koncentracijama koje su niže od onih opasnih za zdravlje. Želja je ministarstva, međutim, da ljudi nemaju problema sa smradom, tako da se od graničnih vrijednosti za H2S neće odustati. Hrvatska ima dvije rafinerije i obje ulažu velika sredstva kako bi smanjile zagađenje. 2005. godine kada su rafinerije ispuštale kritične razine sumpor dioksida osnovano je povjerenstvo koje prati razine zagađenja, zahvaljujući čemu je situacija popravljena i stavljena u zakonske okvire (osim H2S čija je godišnja koncentracija većinu vremena ispod 2 mikrograma, ali u pojedinim kraćim periodima prelazi zakonsku granicu). Prijelazni period za naše rafinerije je 2015., odnosno 2017. godina. Poduzeti su i određeni koraci po pitanju rafinerije u Slavonskom Brodu. Održan je zajednički sastanak Hrvatske Vlade i Vlade BiH, a i preko Ministarstva vanjskih poslova se radilo na rješavanju tog problema. Kontaktiran je i ured Europske unije. Rafinerija u Slavonskom Brodu sada također ulaže sredstva u modernizaciju i postoji plan njene modernizacije do 2015. Hrvatska, unatoč tome, traži i provedbu ad-hoc mjera. Jedina opcija za rješavanje ovog problema je trajna suradnja s vladom druge države. Jedna od novosti u praćenju kvalitete zraka u Hrvatskoj do koje je došlo uslijed usklađivanja s EU zakonodavstvom je mjerenje lebdećih čestica manjeg promjera nego što su se dosad mjerila. Što se tiče lebdećih čestica, postoje dosta veliki problemi s usklađivanjem sa standardima EU.

Anne Stauffer je istaknula važnost zraka kao faktora koji utječe, kako na zdravlje tako i na kvalitetu života. Onečišćenje zraka ne može se ignorirati. Na razini EU zrak skraćuje život za 8,6 mjeseci. Nečist zrak djeluje i kao uzrok i kao otegotna okolnost kod respiratornih bolesti. Astme ima sve više. Dokazana je veza između astme i onečišćenja okoliša, kao i između alergija i zagađenja. Također, postoji utjecaj zraka na kardiovaskularne bolesti, rak pluća, ali i dojke, te prerani porod. Postoje i dokazi o sinergijskim štetnim utjecajima loše kvalitete zraka u kombinaciji s drugim faktorima, kao što je na primjer buka. Kada se govori o troškovima koje je potrebno podnijeti u svrhu poboljšanja kvalitete zraka, treba imati na umu i troškove koji nastaju kao posljedica loše kvalitete zraka (npr. troškovi za liječenje bolesti koje su u vezi s kvalitetom zraka). Niti na razini EU situacija nije idealna. Kada, na primjer, govorimo o lebdećim česticama (PM 2,5), istraživanja su utvrdila da se, osim Stockholma, ni jedan veliki grad u EU nije uskladio s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Rasprava:

Gđu Stauffer je zanimalo i koja je situacija s lebdećim česticama u Hrvatskoj. Na stranicama Europske agencije za okoliš su nedavno učinjene dostupnima mape s prikazima zagađenja po gradovima. Za lebdeće čestice nema podataka za Hrvatsku. Gđa. Nećak je odgovorila da su se mjerenja za lebdeće čestice PM 10 počele raditi tek nedavno. Količine PM 10 prelaze dozvoljene vrijednosti u Zagrebu i Osijeku, no u oba grada se mjerne postaje nalaze vrlo blizu prometnicama tako da to vjerojatno nije dobar pokzatelj pravog stanja stvari. U zagrebu postoje 3 postaje koje mjere PM 10 čestice. Hrvatska još nije članica EU pa ne šalje Europskoj agenciji za okoliš sve podatke. Dosad su se slali samo podaci za Ozon. Međutim, podaci s mjernih postaja su 24 sata na dan dostupni preko web stranica ministarstva.

Toni Vidan je postavio pitanje o tome postoje li procjene koliko u Hrvatskoj onečišćenje zraka utječe na smanjenje prosječnog životnog vijeka. Jasenka Nećak napominje da je za ta pitanja zaduženo Ministarstvo zdravstva, koje je u takvim pitanjima vrlo oprezno, pa nije naročito vjerojatno da su tamo rađene procjene o mogućem smanjenju očekivanog životnog vijeka.

Danijel prerad napominje da su u Sisku vrlo česte bolesti gornjih i donjih dišnih puteva te opstruktivne plućne bolesti. Upravo je u toku jedna mikro studija koja bi trebala obuhvatiti sve oboljele od ovih bolesti. U Sisku postoji problem da je izvor sumporovodika 150 metara od osnovne i srednje škole, 400 metara od vrtića i 100 metara od zgrada. Jedna od većih koristi još nezapočete druge faze modernizacije trebala bi biti udaljavanje izvora sumporovodika oko 3 kilometra unutar rafinerije. Što se PM čestica tiče, Prerad navodi da nije nevažan niti njihov sastav. U Capragu, na primjer, ima dosta benzopirena u PM česticama, a svi stanovnici su tamo spojeni na centralno grijanje (nije dakle vjerojatno da je uzrok povišenim razinama PM čestica loženje drva).

Iz publike je došlo pitanje i o tome je li možda firmama zagađivačima u sadašnjoj situaciji isplativije platiti kazne nego uložiti u modernizaciju njihovih postrojenja. Jasenka Nećak kaže da nije jer u slučaju da se granične vrijednosti prekorače 3 puta tvornica može biti i zatvorena. Mišljenje je gđe. Nećak da naša poduzeća i nisu tokoliko nespremna ulagati u zaštitu okoliša. Industrija je ulagala u zaštitu okoliša iako se to ponešto zaustavilo s recesijom. Ulaganje u zaštitu okoliša može biti i isplativo.

Iris beneš uputila je gđi. Nećak pitanje o spomenutim planovima smanjenja onečišćenja zraka koje bi trebale izraditi jedinice lokalne samouprave – je li to samo preporuka ili je riječ o obvezi jedinica lokalne samouprave? Koliko njih je te planove izradilo? Na koji se rok donose ti planovi? Prema gđi. Nećak, gradovi su dužni donijeti te planove. Županije i veliki gradovi su prije svega dužni donijeti plan zaštite okoliša u što je uključena i zaštita zraka. Isto tako su dužni podnositi izvještaje svake godine. Po zakonu o zaštiti zraka, kada neka supstanca prekorači zakonom određenu vrijednost, jedinica lokalne samouprave je dužna donijeti program mjera za tu specifičnu tvar. Sisak i Kutina su, na primjer, te planove donijeli. Slavonski brod je pitao ministarstvo treba li ih donijeti, no kod njih je problem to što zagađenje dolazi iz druge države pa lokalne vlasti ne mogu na njega direktno utjecati. Gđa. Nećak naglašava da su jedinice lokalne samouprave dužne skrbiti za zdravlje svojih stanovnika

Iz publike je došlo i pitanje o tome koji mehanizmi stoje na raspolaganju lokalnim zajednicama kako bi utjecale na zagađenje koje dolazi iz velikih zagađivača kao što su rafinerije. Gđa Nećak naglašava da uvijek postoji inspekcija i naglašava da se pogon ne može automatski zatvoriti jer to nije europska praksa. Direktiva kaže da kada se prekorače neke vrijednosti država kroz godinu dana mora donijeti akcijski plan s mjerama i rokovima. Jedinica lokalne samouprave može automatski poduzeti neke mjere poput uzbunjivanja građana, poziva na zatvaranje prozora, zatvaranje škola. I među dugoročnim mjerama postoje one koje lokalna samouprava može poduzeti. Npr. ako je negdje promet uzrok onečišćenja, lokalne vlasti se mogu odlučiti na gradnju obilaznice, i tome slično. Danijel Prerad je istakao da su se do sada lokalne vlasti u pravilu pokazale nesposobnima utjecati na zagađivače, iako postoje neki mehanizmi kojima bi na njih mogle utjecati. Jedan od tih mehanizama je komunalna naknada. Kroz određivanje komunalnih zona i diferenciranje naknada za pojedine zone moglo bi se pritisnuti zagađivače da smanje zagađenje. Smanjenje komunalne naknade bi se moglo uvjetovati smanjenjem zagađenja.

Bernarda Ivčića je zanimao odgovor na dva pitanja: prvo, zašto se u novom prijedlogu zakona o zaštiti zraka ne spominje sumporovodik (H2S); drugo, što je sa studijom o mogućnostima smanjenja utjecaja prometa na okoliš čija izrada je spomenuta u Planu unaprjeđenja kvalitete zraka 2008. do 2011. Vezano uz studiju, gđa. Nećak je odgovorila da nema informacije. Moguće je da je studija započeta, ali nije završena. Razlog nespominjanja H2S-a u prijedlogu novog zakona o zaštiti zraka je prema gđi. Nećak taj što se zakon koncentrirao na one tvari kojima se bavi EU direktiva. Paralelno sa zakonom biti će donesena i uredba u kojoj će biti propisane i vrijednosti za H2S. Niti do sada u zakonu nije bio specificiran H2S. Detalji su bili, i biti će, specificirani provedbenim aktima.

Završne riječi izlagača / zaključci:

Bernard Ivčić:
Jedan od problema u dosadašnjem pristupu rješavanju važnih okolišnih problema je što rješenja koja se predlažu u pravilu podrazumijevaju kontinuitet postojećih navika i obrazaca potrošnje. Na primjer, podrazumijeva se povećanje potrošnje energije ili povećani broj automobila (kad je riječ o prometu). Dok se mjere ne počnu planirati s ciljem da utječu upravo na ove pretpostavke koje se obično uzimaju zdravo za gotovo (npr. poduzimanjem napora da se smanji potrošnja energije ili korištenje automobila), teško da će biti pravog napretka

Danijel Prerad:
Ističe problem rokova, tj. to da se obveza usklađivanje s graničnim vrijednostima za neke subjekte neprekidno odgađa. Novi rokovi su odobreni onima koji nisu ispoštovali stare (npr. INA-i). Tretman zagađivača je nejednak. Opetovano produljenje rokova nema puno smisla jer će se problem usklađivanja s propisima javiti ponovo, samo nešto kasnije.

Jasenka Nećak:
Ohrabruje činjenica da je porasla svijest o važnosti zaštite okoliša kod svih aktera u posljednjih 20-ak godina. Prije se zagađenje uopće nije doživljavalo kao nešto što treba uzimati u obzir, dok je danas bitno drugačije. To daje nadu da bi se stanje moglo poboljšati.

Iris Beneš:
Uslijed prilagodbe s zakonodavstvom EU dobili smo neke mogućnosti sudjelovanja javnosti, ali još nema dovoljno kapaciteta sa strane civilnog sektora, naročito u malim sredinama, da se efikasno sudjeluje u procesu donošenja odluka.

Anne Stauffer:
Pristupni proces pruža sjajne prilike da se poboljša situacija. Treba vidjeti koje su mogućnosti za povlačenje sredstava iz kohezijskih fondova ili fondova za ruralni razvoj. Što se tiče H2S-a treba imati na umu da u briselu upravo sada kreće rasprava o tome kako poboljšati kvalitetu zraka za razdoblje do 2020., ali i kasnije. Gđa Stauffer je obećala da će probleme vezane uz H2S izložiti i u Bruxellesu.

Video snimku okruglog stola možete pogledati ovdje.