Glavni cilj novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu je monopolizacija poljoprivredne proizvodnje!

Naime, ne uzimaju se uopće u obzir drugi instrumenti, osim tržišnih, a kojima se može zaštiti poljoprivredno zemljište kao strateški resurs, te unaprijediti kvaliteta poljoprivredne proizvodnje, a i zadovoljiti potrebe zaštite okoliša.

Glavni cilj ovog Zakona je maksimalizacija korištenja poljoprivrednog zemljišta i okrupnjavanje proizvodnje, što nužno vodi do monopola tzv. „velikih“ poljoprivrednih proizvođača. Naime, Zakon je postavljen tako da nema razlikovanja malih obiteljskih gospodarstava od velikih privrednih subjekata, te je evidentno je da je Zakon pripremljen bez puno razmišljanja o malim i srednjim seljačkim gospodarstvima koji teško mogu konkurirati velikim poljoprivrednim poduzećima. Smatramo da je prijedlog Zakona potrebno znatno unaprijediti na način da se uzmu u obzir i kvalitativni aspekti obrade zemlje i poljoprivredne proizvodnje te da se stvore poticajni uvjeti za postojeće poljoprivrednike da nastave sa svojom djelatnošću. Također potreban je dalji napor za promicanje načela ekološke i održive poljoprivredne proizvodnje.

Kako bi se povećala efikasnost raspolaganja poljoprivrednim zemljištem namjera zakonodavca je bila centralizirati cijeli proces u Agenciji za poljoprivredno zemljište, no ovaj prijedlog Zakona preko svake prihvatljive mjere ograničava mogućnost utjecaja lokalne samouprave. Lokalna samouprava sudjeluje tek sa jednim čovjekom u Povjerenstvu koje odlučuje o zakupu, a čak nema ni obvezu na istom prezentirati mišljenje tijela lokalne samouprave o konkretnom zakupu nego sudjeluje sa svojim osobnim stavom. S druge strane npr. lokalna samouprava dužna je odrediti agrotehničke mjere uvesti redare, ali nije sigurno da li će to moći od svojih 50 % naknade za zemlju jer upotrebu tih sredstava propisuje ministar.

Jedini pozitivan aspekt je povišenje naknada za prenamjenu zemljišta koje su bile drastično snižene izmjenama zakona 2011. godine. No iznos naknada predviđen ovom verzijom zakona je i dalje snižen u odnosu na iznos predviđen Nacrtom zakona koji je bio u javnoj raspravi u ljeto 2012. godine!  S obzirom da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te stoga uživa posebnu zaštitu smatramo da je nužno uspostaviti mehanizam po kojem će se prenamjena poljoprivrednog zemljišta u druge nepoljoprivredne svrhe događati samo u iznimnim situacijama. Zelena akcija traži da cijena za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta bude jednaka cijeni građevinskog zemljišta pri čemu bi postojeća procedura i uvjeti za prenamjenu služili kao osiguranje da će se takvim prenamjenama zaista pristupati samo u iznimnim i opravdanim situacijama. Osobito vrijedno (P1) i vrijedno (P2) obradivo poljoprivredno zemljište više kvalitete i ograničene dostupnosti pak zaslužuju čak snažniju zaštitu, te bi se za takvo zemljišta trebala plaćati cijena koje je dvostruko veća od cijene uobičajenog građevinskog zemljišta.

Smatramo da ovaj Zakon vodi parceliziranom pristupu te poljoprivrednu proizvodnju ostavlja previše izloženom 'nepredvidljivim tijekovima slobodnog tržišta i izoliranoj volji pojedinaca' na što je upozorio i Ustavni sud. Ovakvim pristupom onemogućava se bilo kakav strateški pristup i planiranje te se dovode u pitanje već postojeće inicijative i politike upravljanja poljoprivredom na područnoj razini. Zbog toga tražimo od saborskih zastupnika da glasuju protiv ovog prijedloga Zakona jer on ne uzima u obzir socijalni i okolišni aspekt, omogućava špekulativne prenamjene poljoprivrednog zemljišta te potiče razvoj malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava.