„Ekologija društvenih pokreta“
Trening „Ekologija društvenih pokreta” (Ecology of Social Movements”) održao se od 8. do 22. lipnja ove godine u Ulex centru, u mjestu Eroles u Kataloniji. Ovaj kratak osvrt je moj pokušaj prenošenja osobnog dojma s treninga.
Kada sam saznala da idem na taj trening, zaista nisam znala što me čeka niti koja bi trebala biti moja očekivanja. Kako se već par godina bavim osmišljavanjem sadržaja za edukativne aktivnosti i facilitacijom, moja znatiželja je bila više usmjerena prema tome kako će se tako kompleksna tema uspjeti prenijeti na sudionike_ce i razvijati se unutar dva tjedna. Treneri i trenerice koji_e su osmislili i proveli trening bili_e su: Tasha Adams iz Velike Britanije, Laurence Cox iz Irske i Maria iz Španjolske, osobe iskusne u tim temama.
Prije samog treninga, sudionici_ce su bili_e zamoljeni_e pripremiti se za trening istražujući društveni pokret iz kojeg dolaze. Kao okolišna, odnosno klimatska aktivistkinja, nastojala sam istražiti okolišni pokret u Hrvatskoj. Bilo mi je zanimljivo stvoriti sliku o tome u sklopu klimatskog pokreta u svijetu općenito. Mapirali smo pokret i analizirali, uspoređivali, promišljali i planirali. Osim pokretom kao takvim, bavili smo se i načinima djelovanja unutar pokreta, savezništvima i solidarnošću između pokreta. Trening je trajao dva tjedna tako da smo imali priliku ući duboko u temu.
Ostali sudionici bili su uglavnom sa sjevera zapadne Europe (Velika Britanija, Škotska, Irska) tako da smo imali priliku upoznati se s djelovanjima i poviješću pokreta u tom dijelu svijeta, pokušavajući primijeniti model teorije promjene i na druge dijelove svijeta. Godina koja se najviše pojavljivala i koju smo proučavali bila je 1968., kada su se u cijelom svijetu, pa tako i na području bivše Jugoslavije, događale pobune te smo posvetili vrijeme povezujući i analizirajući što, kada i kako se dogodilo te koje su posljedice vidljive još i danas u svijetu.
Kako se trening održao u Kataloniji, bilo je neizbježno u tom kontekstu spomenuti i puno raniji, nažalost, zbog različitih vanjskih pritisaka, dugoročno neuspjeli, ali svakako vrijedan divljenja, pokušaj radničkog samoupravljanja i autonomije.
U duhu treninga koji njeguje zajednicu, pozvali smo i susjede iz centra Eroles na večeru i druženje, a kasnije smo dogovorili i snimanje filma s producenticom katalonskog porijekla koja putem filma želi rekonstruirati revoluciju; od njezine osobne do one društvene koja se već dogodila te one koja se trenutno događa, a koja je nužna za planetarni opstanak.
Ako bih morala izdvojiti najzanimljiviju ili najbolju stvar, zaista ne znam na koju bih se pojedinačno odlučila, jednako kao što ne mogu odlučiti koja mi je najdraža ili najzanimljivija stvar u jednom eko-sustavu; svaka stvar je važna, od najmanje stanice organizma do kompleksnih jedinki. Zaključak je da smo svi polaznici_e treninga, dolazeći iz različitih pokreta, zajedno učeći jedni od drugih i jedni o drugima, kao i brinući se jedni za druge, stvorili jedan mikro eko-sustav, a ono što smo proučavali bili su dijelovi svih nas; želja za pozitivnom društvenom promjenom i djelovanjem u tom smjeru, zajedno čineći ekologiju društvenih pokreta.
Piše: Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije