CETA – neoliberalni konsenzus HDZ-a i SDP-a!

Naime, Hrvatski je sabor danas (30.06.2017), po hitnom postupku, ratificirao Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA) između Kanade i EU (103 glasa za, 2 protiv i 3 suzdržana). Time je Hrvatska postala treća država članica EU koja je ratificirala ovaj kontroverzni sporazum.

CETA je pobudila dosad neviđen interes europske (i kanadske) javnosti zbog kontroverznih odredbi kojima se štite interesi velikih transnacionalnih korporacija, a na uštrb javnog interesa. Ratifikaciji CETA-e na europskoj se razini protivi koalicija od preko 500 sindikata, organizacija civilnog društva i političkih stranaka. Peticiju protiv sporazuma potpisalo je preko 3.5 milijuna europskih građana i građanki, dok se preko 2000 jedinica lokalne i regionalne samouprave proglasilo zonama slobodnima od TTIP-a (sličan sporazum s SAD-om) i CETA-e. Podsjećamo i da je više od trećine europarlamentaraca_ki odbilo dati svoj glas za ratifikaciju sporazuma u Europskom parlamentu.

Unatoč tome, saborski se zastupnici i zastupnice, uz nekoliko pozitivnih iznimaka, ponašaju kao da se radi o samo još jednom međunarodnom sporazumu kojeg treba što prije rutinski ratificirati. No iz jučerašnje je rasprave postalo očito kako većina njih ne barata ni osnovnim činjenicama o samom sporazumu i njegovim najkontroverznijim dijelovima. Bilo je upravo zapanjujuće promatrati kako vodeće stranke nominalne ljevice i nominalne desnice lako postignu konsenzus oko ovako bitne i za građane_ke potencijalno vrlo štetne teme. Time su još jednom zorno pokazale kako na području ekonomske politike i zastupanja interesa međunarodnih centara moći među njima nema suštinske razlike.

U čitavoj je priči posebno problematična i činjenica da nije naručena nikakva studija utjecaja CETA-e na hrvatsko gospodarstvo i društvo. Stoga srljanje s njenom ratifikacijom nije moguće opravdati niti čisto ekonomskim interesima poput gospodarskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta. Štoviše, službene studije Europske komisije prognoziraju zanemariv ekonomski rast na razini EU (rast BDP-a od 0,07%-0,08%), dok nezavisne studije, poput one koju je napravio Tufts University, predviđaju gubitak od preko 200.000 radnih mjesta i daljnje povećanje društvenih razlika.

Jedini stvarni dobitnici u ovoj priči biti će transnacionalne korporacije koje ovim sporazumom dobivaju mogućnost traženja astronomskih odšteta za zakone, politike i mjere koje štete njihovim interesima. Ujedno im se otvara čitav niz novih lobističkih kanala kojima mogu direktno utjecati na donošenje novih zakona, čak i prije nego što se u proces uključe predstavnička tijela poput nacionalnih parlamenata ili Europskog parlamenta.

Ratifikacijom ovog sporazuma, bez stvarne rasprave o njegovom sadržaju i implikacijama, hrvatska je politika pokazala neprihvatljivu razinu neozbiljnosti te se, više ili manje svjesno, svrstala na stranu zaštitnika interesa krupnog kapitala, a na štetu ostatka društva.