Studijsko putovanje u Brisel na temu otpad od hrane

Zamišljeni cilj studijskog putovanja je bio međunarodna promocija rada studenata na društveno korisnom učenju, upoznavanje sa europskim politikama vezanim za temu projekta kao i povezivanje i umrežavanje te razmjena iskustava dobre prakse i mogućnost pronalaženja novih partnera na projektima.

Prikupljena iskustva će biti od velike važnosti pri provedbi programa DKU i njegovom vrednovanju.

Posjet Briselu je trajao od 1. do 5. travnja 2019. godine. Naša prva posjeta je bila u Europsku komisiju kao instituciju odgovornu za izradu prijedloga za novo europsko zakonodavstvo. Posjetili smo Službu Komisije Zdravlje i sigurnost hrane koja je odgovorna za politiku EU-a u području zdravlja i sigurnosti hrane te za nadzor provedbe povezanih zakona. Ugostila nas je gospođa Anne-Laure Gassin – službenica za politiku Europske komisije te članica uprave za zdravlje i sigurnost hrane. Kroz kratku prezentaciju prikazala nam je problem bacanja hrane na razini Europske Unije. Također je ponudila neka rješenja i raspravljala o označavanju proizvoda kako bi potrošači shvatili da je hrana „najbolje upotrijebiti do“ ispravna za konzumaciju i nakon isteka roka te ne smije postati otpad ukoliko postoji veliki broj drugih mogućnosti.

Nakon posjete Komisiji, sljedeći na redu bio je Europski parlament. Tamo nas je dočekao jedan od asistenata europarlamentarne zastupnice Biljane Borzan. Ukratko nas je upoznao s radom Parlamenta i uputio na dodjelu nagrade „Najdonator“ za 2018. godinu. „Najdonator“ je ideja i suradnja udruge „Mreža hrane“, čiji je koordinator udruga CeKaDe te Biljane Borzan kao hrvatske predstavnice u europskom parlamentu. Kao i prethodne godine nagrade su odnijeli Dukat d.d. (kategorija proizvođača hrane) i Konzum d.d. (kategorija trgovca hrane).

Svrha je projekta „Najdonator“ nagraditi društveno odgovorno poslovanje tvrtki, jer neke od svojim donacijama hrane pomažu tisućama ljudi koji su korisnici socijalnih samoposluga i pučkih kuhinja. Posredni cilj projekta je i da se potakne javna rasprava o problematici doniranja i bacanja hrane kako se o tome ne bi pričalo samo prigodno ili kad socijalne samoposluge apeliraju da nemaju što davati korisnicima.

Govor je uz Borzan održala i Ivana Vretenar koja je na jasan i izravan način htjela prikazati da je problem stvaran i rješiv i da u svijetu gdje je toliko bačene hrane ne smije biti gladnih ljudi. Njena rečenica, posebno bitna, jest: “Siromaštvo nije izbor, ali pomaganje je“. Odmah nakon dodjele nagrade prisustvovali smo na plenarnoj sjednici gdje smo imali priliku vidjeti način rada Parlamenta te donošenja odluka.

Idući dan posjetili smo organizaciju „Foodwin“. Dočekala nas je i ugostila Elke Markey. Kroz prezentaciju nam je pojasnila cilj organizacije, a to je spajanje i umrežavanje aktera koji rade na smanjenju bacanja hrane. Objasnila je i kako funkcionira sustav doniranja hrane u Belgiji i koja je njezina uloga u tome. FoodWIN također podržava i europske gradove u smanjenju rasipanja hrane. Gradovima nudi konkretne alate i razrađuje inspirativna rješenja u skladu s lokalnim situacijama te kroz pristup s više dionika osmišljavaju učinkovita rješenja za brže kretanje prema Europi bez otpada. Partnerstva imaju sa širokim spektrom sudionika u lancu opskrbe hranom i vladinim tijelima na lokalnoj, regionalnoj i europskoj razini. Nadasve inspirativna i pozitivna udruga. U priči sa našom domaćicom došli smo do zaključka da se možemo umrežiti i stvoriti partnerstvo na nekim budućim europskim projektima.

Ostatak svog vremena u Briselu su sudionici proveli po osobnoj volji, fakultativno u Kući europske povijesti, Muzej Europe, Atomiumu, Tvornici čokolade i drugim poznatim znamenitostima.

Glavni zaključci putovanja u Brisel:

1. Potrebno je poticati umrežavanja studenata i profesora sa civilnim sektorom putem studijskih putovanja
2. Potrebno je intenzivirati odnos sa studentima i civilnim sektorima u uzoru na mnoge mlade udruge pune dobrih ideja
3. Potrebno je utjecati na povećanje svijesti profesora na fakultetima o važnosti civilne zajednice te oko mogućnosti uključivanja u projekte s elementima DKU i važnosti takvih projekata za zajednicu i društvo u cjelini
4. Potrebno je povećati  institucionalnu potporu u provođenju DKU na fakultetima
5. Povećati broj DK projekata i kolegija na raznim fakultetima kako bi u njima sudjelovao što veći broj studenata