Proslavili smo Dan Dunava
Deseti rođendan Dunavske konvencije proslavio se u svim zemljama Dunavskog sliva kao Dan Dunava na 29. lipnja. U Hrvatskoj se, u organizaciji Dunavskog foruma za okoliš, proslava održala u subotu, 03.07.2004. u mjestu Zlatna Greda u Kopačkom ritu.
Proslavu su organizirale udruge Zeleni Osijek i Zelena akcija, a prisustvovalo je 10-tak udruga koje se bave zaštitom voda u dunavskom slivu, više predstavnika lokalne vlasti, predstavnici državnih institucija, fakulteta i škola te lokalno stanovništvo. Ukupno je bilo preko 50 sudionika.
Uz ugodan ambijent zujanja komaraca, roktanja divljih svinja i krčkanja fiš paprikaša u kotlu, prisutni su, u jutarnjim satima, poslušali nekoliko prezentacija o Dunavskoj konvenciji, Dunavskom forumu za okoliš, o stanju okoliša Dunava prema IADu (Međunarodni institut za istraživanje Dunava) te o samom projektu Eko centar Zlatna Greda, centru za edukaciju i zaštitu Dunava.
Nakon toga su podijeljene nagrade za natjecanje "Postani likovni majstor Dunava" te je predstavljena izložba radova prijavljenih na natječaj.
Fiš je bio poprilično ljut, takav i mora biti, a žeđ se gasila domaćim sokom od bazge. Kolači su svi bili domaće proizvodnje, neki su stigli čak iz Zagreba, a put su jedva preživjeli jer su suputnike dovodili u kušnju izgledom, mirisom i samom svojom prisutnošću u autu.
U popodnevnim je satima veći dio sudionika išao na vožnju čamcima po Dunavu do Zelenog otoka, a drugi je dio išao u obilazak okolice Zlatne Grede u konjskoj zaprezi, pod vodstvom bijele kobile Rajne.
Čamci su bili stari, jedan motor je čak i zatajio, a drugi skoro pri kraju vožnje Dunavom, ali je vožnja inače bila jako ugodna. Pristali smo na pješčani otok na Dunavu, neki su se čak i okupali (pa na povratku sušili donje rublje kroz prozor auta), a drugi su se izležavali na pijesku, sunčali i družili u nesvakidašnjem ambijentu.
Dok smo se mi zabavljali, dio je organizacijskog tima ostao u Zlatnoj Gredi i marljivo radio kako bi večera bila spremna na vrijeme, te ovim im se putem najiskrenije zahvaljujem.
Večera nas je iznenadila, bilo je raznih domaćih specijaliteta iz Slavonije i Međimurja, te vina iz Zmajevca i Međimurja. Lepinjice, kobasice, lokalni kozji sir... brzo se stol ispraznio, a oba vina su bila jako dobra, teško je bilo odlučiti koje je bolje, pa smo imali dobru ispriku za napuniti još koju čašu.
Zapalili smo i vatru kako bismo otjerali komarce, pridružila nam se i jedina gajdašica Slavonije, Anita, koja nam je odsvirala nekoliko pjesama, uvodno nam predstavila gajde, način sviranja i nošnju koju je nosila, te je kasnije odgovarala na mnogobrojna pitanja. Neki su čak i probali svirati te vidjeli da nije tako lako kao što izgleda.
Fešta se nastavila uz zvukove gitare i harmonike. Harmonikaš Ferenc iz Zlatne Grede nas je zabavljao cijelu noć, svirao, pjevao i plesao.
Da ne zaboravim spomenuti preslatke i predobre pse (Boban, Lola, Mali Boban i Cigo), koji su vjerno pratili sve naše aktivnosti, te tjerali od nas sve divlje životinje, jedino nisu baš bili uspješni u tjeranju komaraca...
Bilo je i probušenih guma, kazna za prebrzu vožnju, lutanja po Baranji, uspješnih ili onih manje uspješnih sredstava protiv komaraca, vojničkih kreveta na kat i još puno različitih dogodovština...
A nakon svega, za kraj, ostaje haiku pjesmica i lajt motiv večernje/noćne zabave:
Evo koza,
eko koza,
Zlatna Greda!
Nadam se da se vidimo sljedeće godine u Zlatnoj Gredi, na proslavi Dana Dunava!
www.danubeday.org