Osamnaesta konferencija Ujedinjenih Naroda o promjeni klime u Dohi (COP18), koja je završila prije nekoliko dana, nije rezultirala dogovorom koji bi osigurao potrebne mjere borbe protiv klimatskih promjena i adaptacije na globalnoj razini.
Paket usvojenih mjera nazvan ‘Doha Gateway’ je daleko od onoga što znanstvena zajednica preporuča sa ciljem da se izbjegne porast globalne temperature od 2 stupnja celzijusa, što se smatra granicom nakon koje nas očekuju nepredvidivi odgovori ekosustava kao posljedice povećanja temperature. Dogovor iz Dohe je isto tako daleko i od pravednog dogovora koji bi osigurao da su, zbog svoje povijesne odgovornosti, upravo razvijene zemlje te koje će preuzeti odgovornost za smanjenje emisija u skladu sa onim što nam međunarodna znanstvena zajednica govori.
Odgovornost za propast pregovora većinom leži na velikim industrijskim zemljama, koje su godinama sustavno sabotirale dogovor koji bi ih obvezao na drastično smanjenje emisija te financiranje prilagodbe na klimatske promjene zemalja u razvoju. Nakon što je Kanada prošle godine napustila protokol iz Kyota, a SAD, Rusija i Japan jasno rekli da neće sudjelovati u njegovom nastavku, dogovor iz Dohe jedva obuhvaća 15% posto globalnih emisija CO2.
U isto vrijeme ekstremni vremenski uvjeti, koji su uzrokovali uragan Sandy u Sjevernoj Americi i tajfun Bofa na Filipinima, odnose stotine života i milijune ljudi ostavljaju bez domova. Na konferenciji u Cancunu 2010. usvojen je tzv. ‘Zeleni klimatski fond’ koji bi nakon ovakvih događaja trebao osigurati osnovne potrebe za nastavak života u pogođenim područjima i koji nakon pregovora u Dohi još uvijek stoji prazan iako su se razvijene zemlje obvezale u njega uplaćivati 100 milijardi dolara godišnje.
Europska Unija je poput svih razvijenih zemalja razočarala onim što je pokazala u Dohi. Od EU se očekuje da preuzme ulogu lidera (kao što se i sama prozvala) i da prestane nalaziti izlike za poduzimanje konkretnih mjera, jer ono što je EU ponudila u Dohi je daleko od potrebnih 40% smanjenja svojih emisija do 2020. godine.
Ulaskom u EU i u Europski sustav trgovanja emisijama 2013. godine, nadamo se da se Hrvatska neće prikloniti zemljama poput Poljske koje čine sve kako bi oslabile poziciju EU, nego da će stati na stranu zemalja koje zagovaraju razvoj čistih tehnologija i prelazak na nisko – ugljičnu ekonomiju te napokon prepoznati svoj razvojni potencijal.
Naše sadržaje možete prenositi u integralnoj ili prerađenoj verziji uz navođenje organizacije Zelena akcija - pod uvjetima licence Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.
Ovo dopuštenje se ne odnosi na stock fotografije i embedane sadržaje drugih stvaratelja.
Design & development: Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn