EU planovi za oporavak od pandemije predstavljaju prijetnju prirodi!

Zaključak je to nove publikacije u čijoj je izradi sudjelovala i Zelena akcija. Europska komisija je  tvrdila da će osigurati „zeleni oporavak“ diljem Europe, no analiza udruga otkriva neuspjeh EU fonda za oporavak da se uhvati u koštac s jednom od najvećih kriza današnjice – onom gubitka bioraznolikosti. Osim toga, ona upozorava na ulaganja i reforme koji su uvršteni u planove oporavka devet zemalja srednje i istočne Europe, a potencijalno su štetni za prirodu.

Alarmantno stanje bioraznolikosti u EU zahtijeva hitnu akciju, a ogromna količina trenutno dostupnih EU fondova pruža jedinstvenu priliku da se napokon počne ozbiljnije baviti rješavanjem ove krize. Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. navodi da će za zaustavljanje gubitka bioraznolikosti u Europi biti potrebna ulaganja od minimalno 20 milijardi eura godišnje. Međutim, za projekte zaštite i obnove prirode, ključne za ostvarivanje ciljeva Strategije, dodijeljeno je manje od jedan posto Fonda za oporavak. U slučaju Hrvatske, radi se o oko 0.5 posto budžeta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Što je još gore, neki od projekata uvrštenih u planove oporavka vjerojatno će prouzročiti dodatnu štetu bioraznolikosti.

Tako npr. projekti za upravljanje vodama uključeni u hrvatski, latvijski, mađarski i poljski plan oporavka, između ostalog, predviđaju aktivnosti poput izgradnje akumulacija, crpnih stanica, brana, nasipa i kanala, i to često u osjetljivim, i s aspekta zaštite prirode, vrijednim područjima, poput Nature 2000. Iako je Mehanizam za oporavak i otpornost državama članicama pružio jedinstvenu mogućnost za ozbiljan zaokret prema održiv(ij)im praksama, uključujući i u sektoru upravljanja vodama, većina ih je odabrala iskoristiti dostupna sredstva za financiranje uobičajenih aktivnosti, u potpunosti ignorirajući njihov utjecaj na bioraznolikost.   

Analizirani projekti iz Bugarske i Latvije, čiji je cilj povećati količinu energije dobivene iz obnovljivih izvora, upućuju pak na potencijalne konflikte između mjera za ublažavanje klimatskih promjena i bioraznolikosti. Tako npr. pojednostavljivanje izdavanja dozvola za gradnju vjetroelektrana u šumskim područjima u Latviji ukazuje na potrebu procjene utjecaja takvih projekata i na druge sastavnice okoliša. Te se probleme moglo izbjeći boljim (prostornim) planiranjem i uvažavanjem komentara i ekspertize organizacija civilnog društva. 

Mnogi od tih projekata planirani su i ispregovarani iza zatvorenih vrata, bez da su javno podijeljene informacije o njihovim lokacijama te bez prave procjene njihova utjecaja na prirodu. Potencijalne štete neće biti moguće samo tako poništiti te analizirani primjeri dokazuju potrebu za procjenom utjecaja svih projekata koje financira EU (i) s aspekta bioraznolikosti.   

Skraćena verzija publikacije na hrvatskom jeziku nalazi se ovdje.

Cijelu publikaciju na engleskom jeziku, sa studijama slučaja iz drugih zemalja, pronađite na poveznici.