“Ekologija društvenih pokreta” - osobno i kolektivno osnaživanje

Piše: Marija Mileta iz Zelene akcije

U rujnu sam provela tjedan dana u predivnim španjolskim planinama gdje je smješten centar Ulex u kojem se održao navedeni trening. Taj centar vodi Col·lectiu Eco-Actiu, neprofitna organizacija koja se bavi kreiranjem i održavanjem takvih treninga za aktiviste i organizacije od 2008. godine. Zauzimaju cjelovit pristup - kombinirajući osobnu, međuosobnu i političku transformaciju. Treninzi su postavljeni na način da traže sustavne odgovore na sustavne izazove - izgradnju kapaciteta pokreta za društvenu i okolišnu pravdu – koristeći metode neformalnog i popularnog obrazovanja. Produblju promišljanje i jačaju međuljudske odnose sa svrhom osobnog i kolektivnog osnaživanja.

Rečenica s početka je bila svojevrsna mantra koju smo trebali ponavljati tijekom jedne od radionica na treningu, a čiji je cilj bio razmišljanje o sebi, svom aktivizmu i poslu, koliko je ono što radimo održivo i koliko je naš način života uopće održiv. Nakon nekoliko ponavljanja u tišini, pomalo meditativnog, osjetila sam nekakvu težinu svega što radim i da je taj osjećaj “nikad nije dovoljno” uvijek tu u meni i oko mene. Takve introspektivne radionice su bile ključni dio ovog, kao i svih ostalih treninga u Ulexu, te su zapravo bile pomalo transformativne za mene osobno. 

Prije dolaska u Ulex, nisam znala što očekivati od ovog treninga. Jedino što sam znala jest da ćemo učiti o povijesti društvenih pokreta, o načinima organiziranja i mobilizacije ljudi za značajne promjene u društvu. Osim toga smo se najviše fokusirali na pokrete iz kojih smo mi kao sudionici_e treninga došli_e, što je za mene globalni pokret za klimatsku pravdu. Bilo je vrlo zanimljivo mapirati odnosno pokušati mapirati – jer je tema prevelika za pojmiti - početke i ključne prekretnice ovog pokreta, globalno i regionalno. Jedno od mojih očekivanja koje sam postavila na početku treninga, koje se na kraju i ispunilo, bilo je da razgovaramo o odnosima moći unutar i između organizacije i pokreta jer smatram da upravo to često koči ostvarivanje ciljeva. Takvi razgovori nisu nikada laki, no moramo biti otvoreniji za kritike i samo-refleksiju jer bez toga nema napretka niti sustavnih promjena. U protivnom samo ponavljamo iste matrice ponašanja i moći kao i oni koje kritiziramo upravo zbog takvih stvari.

Bilo mi je drago vidjeti da je većina sudionika_ca razmišljala na isti ili sličan način te da su bili vrlo otvoreni za takve razgovore. Bilo nas je 15 na treningu, što je idealna brojka da bi se moglo dublje i kvalitetnije ući u temu. Ljudi su bili iz raznih zemalja pa i krajeva svijeta, poput Švedske, Danske, Škotske, Luksemburga, Njemačke, Filipina, Sudana, kao i raznih pokreta poput Ende Gelaende, No border, klimatski pokret, itd. Za mene je najvrijednije bilo što smo imali priliku učiti jedni od drugih, a posebno kroz neformalne razgovore tijekom kojih sam npr. saznala više o pokretima i revoluciji u Sudanu, što joj je prethodilo, kako su se ljudi organizirali i što se trenutno događa.

Općenito su svi ljudi bili vrlo inspirativni, a posebno ono što svakodnevno rade i za što se svakodnevno bore. Iako nismo u istim organizacijama pa čak i pokretima, temeljne vrijednosti su nam iste, a isti nam je i cilj - promjena neoliberalnog kapitalističkog sustava koji ugnjetava ljude i uništava Zemlju. I to je jedna od tema kojoj smo posvetili dosta vremena i koja je zapravo prožimala cijeli trening. A nekako je to bila i poanta. Da bi mogli shvatiti kako se prave društvene promjene događaju, prvo treba razumjeti što je točno osnovni uzrok problema – a u današnjem svijetu, to je neoliberalni ekonomski i politički sustav u kojem svi živimo. I to vrijedi za sve naše pokrete.

Ukratko, ono što sam ponijela sa sobom iz Ulexa jesu svakako nove vještine i nove metode vođenja radionica, ideje kako poboljšati “zdravlje” organizacije kroz održiviji način rada i brigu o sebi (self-care), kao i drugačiji pogled na vlastiti aktivizam. Svakako svima preporučujem ovakve treninge, a posebno one koji se više fokusiraju na introspekciju i održivi aktivizam jer mogu pomoći u daljnjem osobnom i organizacijskom razvoju.