Program upravljanja otpadom Zagreba (Sanacija Jakuševca), kojeg je izvršilo gradsko poduzeće ZGOS i financiran većinom od EBRD-a (Europske banke za restrukturiranje i razvoj), ima za cilj rehabilitaciju zagrebačkog odlagališta smeća Jakuševec, kojeg se često smatra najvećim ilegalnim odlagalištem otpada u središnjoj i istočnoj Europi.
Program upravljanja otpadom Zagreba (Sanacija Jakuševca), kojeg je izvršilo gradsko poduzeće ZGOS i financiran većinom od EBRD-a (Europske banke za restrukturiranje i razvoj), ima za cilj rehabilitaciju zagrebačkog odlagališta smeća Jakuševec, kojeg se često smatra najvećim ilegalnim odlagalištem otpada u središnjoj i istočnoj Europi. Odobren je 1998. godine sa očekivanim završetkom ove godine (2005). Izvodi se u dvije faze, ukupne vrijednosti oko 164,5 milijuna EUR, od čega EBRD daje 76 milijuna ili 46,2%. Iako nitko ne osporava opravdanost provođenja projekta kako bi se zaštitilo obližnje vodocrpno područje, projekt je napravljen i proveden na iznimno neodgovoran način te nije donio očekivanu dobrobit. Sanacija odlagališta uključivala je i uklanjanje 1000 tona opasnog otpada za koje nije napravljeno projektno rješenje kako bi se sačuvao "čist obraz" i dobra reputacija ulagača.
Zadaća uklanjanja opasnog otpada ostavljena je Gradu Zagrebu, koji je sagradio spalionicu opasnog otpada PUTO, ekološku i zdravstvenu katastrofu od početka rada spalionice do njenog zatvaranja 2002. godine nakon velikog požara. Stanovnici Jakuševca, južnog predgrađa Zagreba od centra grada udaljenog oko 6 km, žalili su se na zdravstvene probleme za koje su krivili spalionicu, uključujući hormonalne, probavne i poremećaje disanja te tvrde da je dovela do smanjenja očekivanog trajanja života i povećanja broja oboljelih od raka. Također tvrde da su voćke prestale davati plod i da su ptice napustile to područje. Nadležna tijela nisu sprovela nikakvu istragu na temelju njihovih pritužbi. Nakon zatvaranja PUTO-a ostalo je 500 tona toksičnog pepela za koje ne postoji niti jedno odlagalište opasnog otpada u Hrvatskoj, što znači da je vrlo vjerojatno njegovo odlaganje na neprimjerenim odlagalištama komunalnog otpada.
Dobrobiti sanacije odlagališta su također upitne. Članovi Udruge za zaštitu okoliša Jakuševec (UZOJ) tvrde da tehnička strana projekta nije pravilno izvedena. Zaštitni sloj betona u odlagalištu trebao bi biti debeo nekoliko metara, dok UZOJ tvrdi da je njihova napravljena debljina 1,5 metara i da iz njih i dalje curi otpad. U prosincu 2003. godine javljeno je da je jedan od zaštitnih slojeva procurio i da je potrebna sanacija već saniranog odlagališta, čime se postavlja pitanje o kvalitetni napravljenih radova.
Ukratko, lokalno vodocrpilište je i dalje nezaštićeno, a pitanje "Što sa opasnim otpadom u Hrvatskoj?" i dalje nema odgovora.
Kliknite ovdje (PDF (engleski) na stranicama Bankwatch-a) i pročitajte cijelu studiju.
Naše sadržaje možete prenositi u integralnoj ili prerađenoj verziji uz navođenje organizacije Zelena akcija - pod uvjetima licence Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.
Ovo dopuštenje se ne odnosi na stock fotografije i embedane sadržaje drugih stvaratelja.
Design & development: Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn