Studijsko putovanje u Novi Sad

POGLEDAJ GALERIJU Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1 Image 1

Studijsko putovanje odvijalo se u sklopu projekta “Towards Communities of Reuse Practice (TORP)” u kojem su nam partneri VCV iz Srbije i Ecological Recycling Society (ECOREC) iz Grčke.

Prvi primjer dobre prakse koji smo posjetili bila je tehnička škola “Mileve Marić-Ajnštajn” u Novom Sadu i učenički projekt “Soft awareness”. Projekt je nastao u sklopu jednogodišnjeg programa koji pomaže učenicima razviti / osnovati njihove vlastite tvrtke i na taj način im pružiti ekonomsko, odnosno poduzetničko obrazovanje koje će ih naučiti osnovati, voditi i ugasiti poslove koje vode. Cilj tvrtke je podizanje svijesti o ugroženim životinjskim vrstama izradom i prodajom taktilnih igračaka izrađenih od rabljenog tekstila. Tvrtka funkcionira tako da ima upravu od nekoliko upravljačkih pozicija koje čine učenici i učenice te proizvodnju u koju također čine učenici i učenice tekstilnog odjela škole. Škola im osigurava prostor, opremu i mentorstvo, posebice vezano uz proces dizajna i izrade igračaka. Proces izgleda ovako: učenici_e najprije istražuju koje su to ugrožene vrste na određenim kontinentima, nauče nešto više o njima, montiraju informativni video kojim publici približavaju priču o ugroženim životinjama i šire svijest o ugroženosti životinjskih vrsta. Potom osmisle dizajn igračke i kreću u izradu. Svaka igračka označena je QR-kodom koji vodi do stranice s edukativnim videom.

Osim što služi širenju svijesti, ovaj projekt omogućuje da se tekstilu produži i unaprijedi uporabna vrijednost te sprječava nastanak tekstilnog otpada koji bi u suprotnom, u nedostatku infrastructure za ponovnu uporabu i recikliranje, završio na odlagalištima otpada ili u okolišu.

Nakon toga, sljedeći primjer dobre prakse koji smo imali priliku obići bio je Lavirint Art, projekt nastao iz razvoja Društvenog centra. Lavirint Art je studio u privatnom prostoru, ali javnog, odnosno kolektivnog karaktera te je najam prostora u potpunosti pokriven od strane zajednice. U njemu se mogu naći ručno izabrani komadi s buvljaka i trgovina rabljenom robom, kreativno unaprijeđeni tako da služe zajednici koja voli izražavati svoj stil unikatnim odjevnim predmetima, a ne želi doprinositi kulturi konzumerizma i stvarati profit štetnoj modnoj industriji. Osim toga, prostor služi za organizaciju različitih kulturnih i aktivističkih događanja od značaja za lokalnu zajednicu. 

Nadalje, primjer dobre prakse koji nas je prilično inspirirao je organizacija događaja razmjene odjeće, obuće i modnih dodataka za LGTBIQ+ zajednicu, o čemu nam je pričala aktivistkinja koja ih je do sada uspješno organizirala za zajednicu u Novom Sadu. Od nje smo saznale kako su dva, od mnogobrojnih problema s kojima se susreće LGBTIQ+ zajednica, stres prilikom kupovine odjeće zbog rodne binarnosti i siromaštvo koje je posljedica sustavne opresije i diskriminacije trans* osoba.

Razmjena ovakvog karaktera je prilika za borbu protiv jednog i drugog te uz to ima dimenziju širenja svijesti, osim o problemu s tekstilom i tekstilnim otpadom, o problemima s kojima se suočavaju trans*i queer osobe. Odlučile smo primjer dobre prakse provesti u djelo te već sljedeći mjesec planiramo posebno izdanje Swap party-a.

Drugi dan smo započeli posjetom organizaciji  EHO (Ekumenska humanitarna organizacija) koja  izravno radi s ranjivim skupinama poput mladih u riziku od socijalnog isključenja, djecom s posebnim potrebama, invalidima, nezaposlenima, izbjeglicama, migrantima, samohranim majkama, starijim i nemoćnim osobama, ženama žrtvama nasilja itd. U sklopu organizacije, provode iznimno uspješan projekt vezan uz ponovnu uporabu tekstila za svoje korisnike, kao vid okupacijske terapije. Neke od aktivnosti su: tečajevi šivanja za mentalno oboljele žene, prikupljanje otpadnog tekstila od građana, potom pranje, šivački prepravci, up-cycling i re-dizajn.  te distribucija osobama kojima je odjeća potrebna. Unikatne redizajnirane komade prodaju na sajmovima rukotvorina.

Budući da sajmovi nisu dovoljno česti da bi prodaja bila održiva, organizacija pokušava sklopiti nova partnerstva kako bi u okviru praksa društvenog poduzetništva otvorili trgovinu.Ovakva praksa osim što zajednicu uči ponovnoj uporabi, osnažuje ranjive društvene skupine i pruža prilike za osobni i profesionalni razvoj pojedinaca i pojedinki. 

Za kraj smo imali priliku posjetiti veliki buvljak u Novom Sadu imena “Najlon” koji podsjeća na poznati zagrebački “Hrelić”. Najlon je primjer samoorganiziranog centra za ponovnu uporabu, gdje se po vrlo povoljnim cijenama mogu naći gotovo svi rabljeni predmeti: od perilica za suđe i rublje, hladnjaka, preko malih kućanskih aparata, do odjeće, obuće, namještaja i slično.

To je mjesto gdje se okuplja zajednica, potiče se ponovna uporaba, sprječava kupovina novih stvari i nastanak otpada. Takvi sajmovi, odnosno buvljaci su izvrstan pokazatelj da već postoji i ponuda i potražnja takvih stvari te da je trend koji želimo i trebamo vidjeti što više oko nas. Ono što je zabrinjavajuće je količina tekstila koji se uvozi iz zapadnih zemalja, posebice jer je veliki postotak stvari koje smo tamo imale priliku vidjeti produkt tzv. brze mode koja generira odjevne predmete loše kvalitete koji se vrlo kratko nose ili prestanu biti “u modi” i tako stvaraju ogromne količine otpada.

Sve skupa, studijsko putovanje nas je dodatno motiviralo, inspiriralo i povezalo te će nam ovo iskustvo biti od iznimne vrijednosti za naš daljnji zagovarački i aktivstički rad na temu ponovne uporabe i tekstila.

----

Projekt je financiran iz ERASMUS plus programa (Programme Erasmus+ Action Type KA220-ADU - Cooperation partnerships in adult education) pod vodstvom AMPEU. Stajališta izražena u ovom projektu i projektnim aktivnostima isključiva su odgovornost Zelene akcije i projektnih partnera i ne odražavaju nužno stajališta Europske unije.