Spaljivanjem otpada do novog kaosa, umjesto do rješenja problema!
Povodom Globalnog tjedna borbe protiv štetnog spaljivanja otpada, mreže Zero Waste Hrvatska i Zeleni forum, koje čini 60 organizacija civilnog društva i građanskih inicijativa, upozoravaju na probleme sa spaljivanjem otpada u cementarama i ugroze koje bi donijele planirane spalionice otpada u Hrvatskoj. Pozivaju na primjenu mjera smanjenja nastanka otpada i dokazanih održivih rješenja koja otpad ne pretvaraju u štetan dim i toksičan pepeo, već u vrijedne sirovine za industriju.
Zagađenje nastalo ilegalnim zakopavanjem otpada u Gospiću i drugim gradovima diljem Hrvatske osvijestilo je širu javnost o višeslojnom kaosu u nadzoru, transportu i zbrinjavanju otpada u Hrvatskoj, na koji godinama upozoravamo. No, itekako je problematično da se opet kao jedino rješenje, koja to zapravo nije, promovira štetno spaljivanje otpada, bilo da je riječ o spaljivanju u cementarama, spalionicama, termoelektranama ili pirolitičkim pećima. Spalioničarski lobi, zajedno sa resornim ministarstvom, već godinama pokušava javnosti predstaviti spaljivanje kao nešto što Hrvatskoj ključno nedostaje. To je u potpunosti netočno. Netočno je i da se spaljivanjem otpada rješava njegov problem jer osim šteta za okoliš i zdravlje nastaje novi, opasni otpad (pepeo i sustavi filtracije koji se redovito moraju mijenjati), čije je zbrinjavanje potom dodatan skupi problem.
Forsiranjem koncepta regionalnih centara za gospodarenje otpadom (CGO) sa zastarjelom tehnologijom svjesno se krše ciljevi propisani EU direktivama. To je kristalno vidljivo na primjerima centara Marišćina i Kaštijun, koji su se pokazali potpunim promašajima. Dugogodišnji problemi s neugodnim mirisima i narušenom kvalitetom života građana otkrivaju ograničenja sustava koji se oslanjaju na mehaničko-biološku obradu miješanog komunalnog otpada i proizvodnju tzv. goriva iz otpada. Pritom se problem prenosi i na druge lokalne zajednice u kojima se to gorivo spaljuje. Usprkos dokazanim problemima, nastavlja se realizacija novih centara sa takvim zastarjelim tehnologijama, očigledno u svrhu ispunjavanja ambicija spalioničarskog lobija i onih koji bi na tome puno zaradili.
Pravo rješenje leži u poštivanju prioriteta u gospodarenju otpadom koje je propisala EU. Oni se baziraju prvenstveno na provođenju brojnih mjera sprječavanja nastanka otpada, ponovnoj uporabi te recikliranju i kompostiranju, dok je za zbrinjavanje neodvojenog otpada potrebno odabrati rješenja koja maksimalno iskorištavaju resurse. Što se tiče infrastrukture, to znači da je Hrvatskoj potrebna decentralizacija kroz sustavno ulaganje u lokalne sortirnice, kompostane i centre za ponovnu uporabu, kao i u postrojenja koja i iz miješanog otpada mogu u znatnoj mjeri izvući sirovine za industriju. Sustav gospodarenja otpadom na taj bi način bio održiv te bi se svi propisani ciljevi ispunili. To je vidljivo na primjerima sredina koje su najuspješnije u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, poput otoka Krka te grada Preloga i okolnih međimurskih općina. Nažalost, loša nacionalna politika i te uspješne sredine prisiljava da svoj neodvojeni otpad šalju u regionalne centre, umjesto da im omogući izgradnju naprednih postrojenja za obradu miješanog ostatka, kojima bi i taj otpad postao vrijedna sirovina.
Na taj način sustave razvijaju najnapredniji gradovi i regije u Europi, dok se od štetnog spaljivanja otpada sve više odustaje. Razlozi su jasni: financijska neodrživost, sve brojniji dokazi o šteti za okoliš i zdravlje te stroge politike Europske unije koje su usmjerene ka očuvanju resursa, umjesto njihovog uništavanja spaljivanjem. EU je prestala financirati nove projekte spaljivanja otpada te uskoro uvodi i skupe penale za svaku tonu spaljenog otpada, zbog dokazano negativnog utjecaja na klimatske promjene. Najavljeno je i daljnje pooštravanje europskih politika, što znači da oni koji danas forsiraju projekte spaljivanja otpada, svjesno srljaju u financijsku propast i dugoročnu okolišnu ugrozu.
Pozivamo resorno Ministarstvo da prestane nametati i podržavati štetne projekte spaljivanja otpada, kao i sve neodgovorne gradove koji idu istim putem, poput Zagreba, Šibenika i Rijeke. Čelnici tih gradova pravdaju se potencijalnim koristima od proizvodnje toplinske energije iz otpada, što je obična iluzija i zavaravanje javnosti. Poznato je da su spalionice energetski neučinkovite, kao i da će i one koje proizvode toplinsku energiju morati plaćati skupe penale EU, suprotno neistinitim tezama neodgovornih političara koji im nastoje uljepšati obraz.
Udruge i građanske inicijative će se, uz snažnu potporu građana diljem Hrvatske, nastaviti boriti protiv štetnih projekata. Nećemo dopustiti da Hrvatska, nakon što je postala zemlja pogodna za mafijaško zakapanje otpada pod sponzorstvom državnih institucija, postane i velika peć na kojoj će se neki bogatiti, a štete trpjeti građani i okoliš.
