Tadašnja Državna uprava za vode, Hrvatske vode i koncesionari koji rade za njih trenutno provode najveći projekt regulacije vodotoka na Dravi i cijelom dravskom bazenu. Od 2002. godine prirodni tok rijeke na području hrvatsko-slovenske granice pretvaraju u umjetni kanal s pogubnim posljedicama na 3500 ha europski važnog riječnog ekosistema te populacije ugroženih vrsta i staništa.
Dok se većina Europskih rijeka drastično promijenila izgradnjom brana i reguliranjem vodotokova u posljednjem stoljeću, niži tokovi Drave i Mure još uvijek formiraju 380 km dug ekološki važan riječni koridor između Austrije, Slovenije, Hrvatske i Mađarske.
Ovaj veliki prekogranični riječni sustav prekriva više od 60 000 ha poplavnih područja i sadrži nevjerojatnu biološku raznolikost koja čini ovaj koridor jednim od prioritetnih područja za zaštitu u Europi. Također pruža višestruke koristi jer štiti od poplava, pročišćava vodu, štiti rezerve podzemnih voda i vode za piće, te pruža socio-ekonomske mogućnosti kao što su eko - turizam i sportski ribolov.
Za razliku od planirane HE Novo Virje koja će imati katastrofalne ekološke posljedice na ovaj koridor, iskopavanje šljunka i kanaliziranje vodotoka Drave koji se svakodnevno odvijaju, iz dana u dan uništavaju ovaj neprocjenjiv riječni ekosistem. Trenutno, najveći takav proces provode Uprava za vode, Hrvatske vode i koncesionari koji rade za njih na dijelu Drave koji graniči sa Slovenijom.
U Sloveniji dravska poplavna nizina je proglašena važnim područjem za ptice (Important Bird Area) i predloženo je za zaštitu pod Ramsarskom konvencijom.
U Nacionalnoj strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske iz 1999. godine ovo područje se deklarira kao područje od visoko prioritetne važnosti za zaštitu.
Drava bi se trebala naći i na popisu europskih staništa prioritetnih za zaštitu (Natura 2000) te zaštititi zakonima EU kada se države pridruže Uniji, Slovenija već u svibnju 2004. godine.
Nadalje, cijelo područje je dio predloženog prekograničnog Rezervata biosfere Dunav - Drava - Mura, kojeg je UNESCO prihvatio već 1998. godine.
Ovaj 20 km dugi dio toka nalazi se između Varaždina i Ormoža (SLO) te djelomično tvori granicu Hrvatske i Slovenije, a karakteriziraju ga stare poplavne šume, riječni otoci, šljunkovite obale te mreža riječnih rukavaca i mrtvica. Riječni sustav veličine 3500ha dom je za više od 100 vrsta zaštićenih zakonima Europske unije, kao što su bjelorepi orao, crna roda, dabar, vidra i kornjača, a uništava se jednim od najvećih regulacijskih radova u području dravskog bazena.
Tadašnja Državna uprava za vode, Hrvatske vode i koncesionari koji rade za njih su u ljeto 2002. godine započeli s masovnim iskopavanjem šljunka - planira se izvaditi više od 7 milijuna m3 šljunka iz korita i s obala Drave - i kanaliziranjem vodotoka. Ti radovi pretvaraju prirodni tok rijeke u seriju bazena međusobno odvojenih transverzalnim šljunčanim barijerama. Glavni izgovor za radove im je obrana od poplava, ali iskopani šljunak se koristi u gradnji novih autocesta u Hrvatskoj.
Tadašnja Državna uprava za vode i Hrvatske vode su objavile plan izgradnje nove HR-SLO granice u projektnoj studiji 2001. godine. U studiji je pokazano da će novi izregulirani vodotok Drave djelomično ući u slovenski teritorij. To potvrđuje karta Ministarstva vanjskih poslova Slovenije koja pokazuje da bi novi tok Drave trebao postati, nakon razmjene teritorija, nova državna granica, a značila bi premiještanje oko 800 godina stare granice između Slovenije i Hrvatske.
Ključni utjecaji procesa su sljedeći:
U drugim europskim zemljama prakticiraju iskustva i metode za održivo iskopavanje šljunka, jer je u većini iskopavanje šljunka direktno iz korita i s obala zabranjeno zbog jako destruktivnih posljedica. Dobra iskustva imaju s iskopavanjem šljunka izvan korita rijeka i poplavnih područja s detaljnim prostornim planiranjem i ekološkim studijama. Takve aktivnosti dodatno opterećuju kompanije koje se bave iskopavanjem, ali osigurava da lokalne zajednice i riječni ekosustavi neće platiti ekološku i ekonomsku cijenu uništavanja prirodog riječnog vodotoka.
Nadalje, u većini zemalja Europe, nakon strašnih poplava 2002. godine, dosadašnja praksa kanaliziranja vodotoka se napušta jer su se poplavna područja počela koristiti za pohranu poplavnih voda.
Za više informacija kontaktirajte:
Irma Popović, Zelena akcija, tel/fax.01/4813-096, tel.4813-096, irma@zelena-akcija.hr
Dokumenti
Priopćenje za medije - Rijeka Drava: Uništavanje jedinstvenog riječnog ekosistema!
Naše sadržaje možete prenositi u integralnoj ili prerađenoj verziji uz navođenje organizacije Zelena akcija - pod uvjetima licence Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.
Ovo dopuštenje se ne odnosi na stock fotografije i embedane sadržaje drugih stvaratelja.
Design & development: Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn