Javni skup "Što članstvo u Europskoj uniji znači za Hrvatski okoliš" bio je završni događaj istoimenog projekta kojeg je Zelena akcija provodila od prosinca 2009. do kraja rujna 2010. godine. Skup je održan 23. rujna 2010. godine u prostorijama Novinarskog doma u Zagrebu.
Cilj je skupa bio potaknuti javnu raspravu o prednostima i izazovima pridruživanja EU u segmentu politike zaštite okoliša. Na skup su bili pozvani predstavnici javnih institucija, nevladinih udruga za zaštitu okoliša te novinari. Nakon uvodnih govora održan je seminar za okolišne novinare i udruge na kojem je predstavljena i publikacija "Što članstvo u Europskoj uniji znači za Hrvatski okoliš?" koja se bavi utjecajem pridruživanja EU na šest središnjih segmenata hrvatske okolišne politike kojima se Zelena akcija kontinuirano već dulje vrijeme bavi (sudjelovanje javnosti u zaštiti okoliša, energetska i klimatska politika, sustav zaštite voda, gospodarenje otpadom, zaštita bioraznolikosti, i utjecaj prometog sustava na okoliš). Skup je organiziran u suradnji sa Zborom novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva.
Uvodne govore na skupu održali su predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka, predstavnik Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj Richard Masa, predsjednica Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora Marijana Petir, predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević, i predsjednica Zbora novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva Tanja Devčić. Pozivu da nastupe u uvodnom dijelu se, nažalost, nisu odazvali predstavnici Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka pozdravio je skup u ime organizacije kojoj je načelu i koja se, preko Zbora novinara za okoliš koji djeluje u sklopu društva, uključila u organizaciju ovog skupa. Predstavnik Delegacije Europske unije Richard Masa naglasio je važnost i složenost sektora zaštite okoliša. Usklađivanje s acquis-om EU u području zaštite okoliša vrlo je zahtjevno, kako u pogledu troškova tako i u pogledu vremena potrebnog za provođenje reformi. G. Masa je istakao važnost uključivanja nevladinih udruga u taj proces te je pozvao udruge da mu doprinesu ne samo kritikom, nego i predlaganjem realističnih rješenja koja će sigurno biti uzeta u obzir. Predsjednica saborskog odbora za zaštitu okoliša Marijana Petir govorila je o prilikama i izazovima koje pridruživanje EU donosi u području zaštite okoliša. Među očekivanim pozitivnim posljedicama navela je osnaživanje hrvatskog parlamenta, provedbu EU standarda, financijsku potporu projektima vezanim uz okoliš (posebice u području vodnog gospodarstva i gospodarenja otpadom), integraciju u zajedničke institucije EU zadužene za okoliš (što bi trebalo osnažiti i naše lokalne institucije) te pomak ka ekonomiji temeljenoj na načelima održivog razvoja. U pogledu usklađivanja s EU zakonodavstvom, gđa. Petir je primjetila da je većina posla već obavljeno, ono što sada treba napraviti je učiniti da novo zakonodavstvo zaživi u praksi. Gđa. Petir je dala kratak pregled onoga što je u tom smislu već učinjeno, pri čemu se posebice usredotočila na djelovanje saborskog odbora kojem je na čelu (odbora za okoliš). Gđa. Petir je zaključila da će hrvatska definitivno ima koristi od primjene zakonodavstva EU i strogih standarda zaštite okoliša koje koje ono postavlja, kao što će i EU imati koristi od hrvatskog očuvanog okoliša. Tomislav Tomašević je podsjetio da se ideja za projekt u sklopu kojeg se održava i ova tribina javila na ovom istom mjestu (Novinarski dom), prije otprilike godinu i pol dana, nakon diskusije na kojoj je zaključeno da je okoliš područje o kojem se, u kontekstu pridruživanja Hrvatske EU, u javnosti zna najmanje. Cilj projekta koji je sada pri kraju nije bio tek promocija okolišnih politika Europke unije, nego uključivanje različitih dionika u raspravu o prilagođavanju okolišnom zakonodavstvu EU. Okrugli stolovi su, u tom smislu, bili vrlo važan dio projekta. Tomašević je istakao da se o usklađivanje s okolišnim zakonodavstvom EU u medijima često piše isključivo kao o trošku koji će donijeti male ili nikakve koristi. Mišljenje Zelene akcije je, međutim, da su investicije u okoliš doista investicije, a ne tek nepotrebni troškovi. Zagađenje je, između ostalog, štetno i po ljudsko zdravlje, te je kao takvo i značajan trošak. U hrvatskoj za to postoje živi primjeri (Grad Sisak na primjer) za koje mediji općenito pokazuju malo interesa. Osim što je faktor smanjenja troškova, očuvani okoliš može biti (i velikim dijelom već jest) faktor koji utječe i na stvaranje prihoda (može se očekivati da će "vrijednost" okoliša u tom pogledu u budućnost rasti). Dakako, nisu svi troškovi čija je nominalna svrha zaštita okoliša u svakom slučaju opravdani ni racionalni (primjer za to je planirana gradnja velike spalionice otpada za Grad Zagreb koja je ne samo najlošije, nego i najskuplje rješenje). Ponekad rješavanje pojedinih okolišnih problema može predstavljati win-win situaciju za sve – organizacije za zaštitu okoliša, građane i poslovni sektor. Jedan od problema vezanih uz proces pridruživanja EU (ne samo u području okoliša) je brzo donošenje zakona. Teško je čak i pratiti koji se sve zakoni donose, a kamoli uključiti se u javnu raspravu. Ponekad se štetni zakoni donose pod krinkom usklađivanja sa zakonodavstvom EU (Zakon o igralištima za golf na primjer). Postoje i primjeri gdje se pojedini standardi koji su nekada bili viši snižavaju na minimum propisan EU legislativom (iako ona ne brani da standardi budu viši od minimalno propisane granice, dapače). Jedan problem koji nije toliko povezan s pridruživanjem EU koliko s odnosom između nevladinih udruga i medija je taj da pozitivni, pro-aktivni prijedlozi teško nalaze put do medija. Većina aktivnosti Zelene akcije nije usmjereno "protiv nečega", nego je riječ o projektima poput ovog kojeg upravo dovršavamo. Nažalost, novinari (odnosno novinski urednici) za takve aktivnosti najčešće nisu zainteresirani, zbog čega je Zelena akcija, između ostlog, prisiljena organizirati ulične akcije. Predsjednica Zbora novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva Tanja Devčić je u svojem izlaganju ukratko predstavila povijest Zbora novinara za okoliš koji je osnovan 1998. Prema Gđi. Devčić interes medija za teme zaštite okoliša bio je najveći oko 2004. godine. Od tada interes medija za ove teme sve više i više slabi, što vjerojatno ima veze s vlasničkom strukturom hrvatskih medija koja se od onda dosta podosta izmjenila. Urednici novina sada na teme vezane uz zaštitu okoliša gledaju kao na dosadne. Teme zaštite okoliša izuzetno su kompleksne i zbog toga je edukacija novinara naročito bitna. U protivnom, novinare bi lako mogli prevariti oni koji su zainteresirani za realizaciju pojedinih projekata. Nažalost, čini se da bi vlasnici medija ponekad željeli imati neinformirane i naivne novinare. Problem je da je sve manje i manje novinara specijaliziranih za određene teme i vlasnici medija bi rađe imali jednog novinara koji može pokrivati mnogo tema (bez obzira na kvalitetu). Nažalost, ovom se trendu počinju priklanjati i javni mediji. Još jedan problem je da su se državne institucije počele zatvarati, tako da sada većina njih s javnošću komunicira putem glasnogovornika. Važno je školovati novinare i zbog toga što studij novinarstva ne pruža tu vrstu znanja. Medije je teško zainteresirati za teme zaštite okoliša i teško je reći što bi se moglo napraviti da se tome doskoči, moguće je da su metode koje koristi Zelena akcija (ulične akcije) u ovoj situaciji doista najbolji način. Toni Vidan koji je u ovom djelu rasprave imao ulogu moderatora istakao je da je jedan od najvećih problema kada je riječ o predstavljanju ekoloških problema javnosti nevoljkost stručnjaka da se uključe u javnu raspravu. Tomislav Tomašević je potvrdio svoje slaganje s ovim uvidom i dodao da stručnjaci često izražavaju svoje nezadovoljstvo u privatnim kontaktima, ali da svoje prigovore najčešće nisu spremni ponoviti u javnosti. Tomašević je, međutim, napomenuo da uočava i određeni pozitivan trend, jer je u posljednje vrijeme dio stručnjaka (uglavnom onih mlađe generacije) spreman sa svojim stavovima istupiti u javnost. To se moglo vidjeti na primjeru planirane izgradnje golf terena na Srđu, gdje je udruga arhitekata djelovala vrlo brzo. Prema iskustvima gđe. Devčić, stručnjaci su spremni istupiti javno uglavnom tek nakon što odu u mirovinu.
Nakon kraće pauze, voditeljica Programa prava okoliša u Zelenoj akciji Željka Leljak Gracin je okupljenim predstavnicima medija, nevladinih udruga, te zainteresiranim građanima predstavila brošuru "Što članstvo u EU znači za hrvatski okoliš". Predstavljanje brošure je uključivalo i pregled tema kojima se brošura bavi (različitih segmenata okolišne politike RH te efekata koje će pridruživanje EU imati na njih). Nakon toga je uslijedila rasprava u koju se, sa govornice, uključio i predstavnik Delegacije EU u RH, g. Davor Percan.
Diskusija je počela pitanjem Tomislava Tomaševića Davoru Percanu (voditelju sektora zaštite okoliša u Delegaciji Europske unije u Hrvatskoj) o tome koji su, po njemu, najveći izazovi kada je riječ o utjecaju pridruživanja na zaštitu okoliša. Percan je odgovorio da najvećim izazovom smatra samu primjenu okolišnog zakonodavstva koje se pokazalo kao vrlo zahtjevno i kompleksno, čak i za najbogatije zemlje članice. Član Zelene Istre koji je bio prisutan na događaju postavio je pitanje o planiranom odlagalištu otpada za Istarsku županiju. Tomašević je iznio mišljenje da je otpad najveći okolišni problem u Hrvatskoj. Problem pronalaženja lokacije za odlagalište otpada zapravo je problem nedostatka javne rasprave. Ako želimo izbjeći NIMBY sindrom konzultacije s građanima trebaju početi na vrijeme i potrebno je usvojiti strateški pristup u rješavanju okolišnih problema. Ivo Lučić iz HINE osvrnuo se na problem planiranih odlagališta otpada na krškom terenu i založio se za zabranu gradnje odlagališta na kršu. Damir Percan je odgovorio da Europska unija ima veliko iskustvo u upravljanju odlagalištima otpada na krškom terenu te da je ekonomski i praktično nemoguće izmjestiti industriju i odlagališta otpada s krških terena (pošto je riječ o velikim prostorima koje nastanjuje veliki broj ljudi). Problem odlaganja otpada na kršu mora biti riješen primjenom adekvatnih tehničkih mjera. Tomašević je zaključio konferenciju iznoseći mišljenje da je najveći problem u provedbi politika zaštite okoliša u Hrvatskoj nedostatak povjerenja među svim dionicima odgovornim za provedbu politike zaštite okoliša. Građani ne vjeruju investitorima i državnim institucijama, a to nepovjerenje često nije bez razloga. Prvi korak u rješavanju ovog problema bilo bi uspostavljanje uistinu neovisnog postupka procjene utjecaja na okoliš, pošto postoji puno pokazatelja da to trenutno nije slučaj.
Fotografije sa skupa možete pogledati ovdje, a audio snimku možete poslušati ovdje.
Naše sadržaje možete prenositi u integralnoj ili prerađenoj verziji uz navođenje organizacije Zelena akcija - pod uvjetima licence Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.
Ovo dopuštenje se ne odnosi na stock fotografije i embedane sadržaje drugih stvaratelja.
Design & development: Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn
