Hitnim izmjenama Zakona o vodama Vlada potiče uništavanje ekosustava rijeka i otvara prostor korupciji!

Navedenim izmjenama želi se dozvoliti ekploatacija šljunka i pijeska iz hrvatskih rijeka čemu se sama Vlada prije samo četiri  i pol mjeseca oštro usprotivila kada je prijedlog za ukidanjem zabrane šljunčarenja predložen od oporbenog zastupnika u Hrvatskom Saboru.

Naime, sadašnja zabrana eksploatacije pijeska i šljunka iz vodotoka utemeljena je na znanstvenim činjenicama koje govore da su obnovljive količine ovih materijala u  hrvatskim rijekama zanemarive zbog postojećih pregrađivanja rijeka (hidroelektrane i akumulacije), kao i zbog pretjerane eksploatacije. Nedostatak sedimenta u rijekama uzrokuje njihovo ukopavanje u vlastito korito, snižavanje razina nadzemnih i podzemnih voda, sušenje šuma, i nedostatak pitke vode s vrlo dramatičnim i ozbiljnim posljedicama po lokalno stanovništvo i regionalnu ekonomiju. Opravdano je sumnjati da će štetne posljedice snositi građani kroz sanaciju tako oštećenih šuma, šteta od poplava čija se vjerojatnost povećava za vlažne sezone zbog ubrzanog toka rijeke uslijed šljunčarenja te eventualno veće cijene vode zbog smanjenja razina podzemnih voda iz kojih se napajaju vodocrpilišta.
S druge strane, unatoč navedenoj zabrani, postojećim zakonom je i dalje dozvoljeno vađenje pijeska i šljunka iz korita rijeka kada je to nužno tijekom radova gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina ili radova održavanja vodotoka i vodnih putova, pri čemu se možebitni višak materijala može prodati na slobodnom tržištu. Nadalje, postojećim zakonima i dalje je dozvoljena zakonita eksploatacija pijeska i šljunka iz ležišta izvan vodotoka, sukladno odredbama Zakonu o rudarstvu. Stoga je sadašnja zabrana eksploatacije pijeska i šljunka iz vodotoka nužna i društveno korisna, te se najveći otpor zaustavljanju ovih izmjena može očekivati upravo od onih koji štete od šljunčarenja žele prebaciti na građane, a profit uzeti za sebe.

Predloženim izmjenama Zakona o vodama Vlada RH uvodi mogućnost da se po hitnom postupku mogu sklapati ugovori o izvršenju radova (vađenju pijeska i šljunka iz vodotoka) i sa izvođačima koji ne moraju imati certifikacijsko rješenje o uvjetima tehničke sposobnosti. Drugim riječima, ugovor se po hitnom postupku može sklopiti sa svakim ponuditeljem bez obzira na njegove kvalifikacije i reference. Takve široke ovlasti da u hitnom postupku naređuje radove na vodotocima daju se pojedincu - državnom vodopravnom inspektoru, pri čemu se u cijelosti zaobilazi propisana procedura o ocjeni zahvata na okoliš i prirodu, te izbjegava poštivanje europskih direktiva o vodama, staništima i pticama, a javnost se potpuno isključuje od bilo kakvog utjecaja na odluke.

Spomenuta trodnevna procedura donošenja zakona kršenje je Zakona o zaštiti okoliša koji u članku 141. stavku 1. nedvosmisleno propisuje, citiramo: "(1) Tijela javne vlasti dužna su osigurati pravovremeno i učinkovito sudjelovanje javnosti u postupku izrade zakona i provedbenih propisa te ostalih opće-primjenjivih pravno obvezujućih pravila iz svoje nadležnosti, koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš, uključujući i postupke izrade njihovih izmjena i dopuna." Ova dužnost(!) dalje je konkretizirana odredbom članka 140. stavka 3. istog Zakona, citiramo: "(3) Minimalni rok koji se može odrediti za sudjelovanje javnosti u smislu članka 141. stavka 1. ovoga Zakona i u smislu članka 142. stavka 1. ovoga Zakona je 30 dana."

Stoga, dolje navedene udruge za zaštitu prirode i okoliša, zahtijevaju da se ove izmjene zakona o vodama žurno povuku iz procedure, te tražimo od saborskih zastupnika da ih ne usvoje:

1.Animalia
2.Baobab
3.Dravska liga
4.EKO PAN
5.EKO ZADAR
6.Ekološko turistička udruga Šolte
7.Franjo Košćec
8.Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode
9.Prirodoslovno društvo Drava
10.Sunce
11.Zelena akcija / FoE Croatia
12.Zelena Istra
13.Zeleni Osijek
14.ZEO Nobilis
15.Zeus