FacebookTwitterYoutubeFlickrInstagramRss
Članak

Sretan vam dan Devastacije okoliša!

Dan zaštite okoliša se 5. lipnja obilježava u cijelom svijetu od 1972. kada su članice Ujedinjenih naroda osnovale Program UN-a za okoliš (UNEP - United Nations Environment Programme).

Zelena akcija je tajnik UNEP Nacionalnog odbora za Hrvatsku no nažalost danas nemamo nikakvog razloga za slavlje jer iz medija u posljednjih tjedan dana neprestano dolaze loše vijesti za hrvatski okoliš. 

Vlada RH sve više nasjeda procjenama HEP-a i Hrvatskog nuklearnog društva kako je Hrvatskoj neophodna gradnja nuklearne elektrane do 2020. godine no do javnosti ne dopire da je EU do iste 2020. godine postavila cilj o povećanju udjela obnovljivih izvora energije (ne uključuju veće hidro-elektrane) na 20 % (u Hrvatskoj su oni sad oko 1 %) te cilj o povećanju energetske učinkovitosti za 20 %. Ne spominje se ni činjenica da nuklearne elektrane isto tako ispuštaju stakleničke plinove ako se uzme u obzir cijeli životni ciklus nuklearne elektrane od ekstrakcije urana do zbrinjavanja radioaktivnog otpada, o kojem nitko ne govori. Rado bi o svemu tome porazgovarali sa nezavisnim stručnjacima» koji trenutno izrađuju novu Energetsku strategiju Hrvatske no ne možemo jer od nekoliko desetaka članova radne skupine nema nijedan predstavnik udruga građana. 

Poremećaje na tržištu nafte koriste i zagovornici projekta Družba Adria pa je tako ovih dana u medijima Predsjednik Vlade RH izjavio kako treba razmisliti o ponovnom pokretanju ovog projekta. Građani Hrvatske su se već jednom jasno opredijelili protiv projekta koji bi višestruko povećao tankerski promet Jadranskim morem te tako povećao rizik od eko – akcidenta, a vidjeli smo nedavno koliko su naše službe osposobljene za djelovanje u takvim situacijama. Ne treba zaboraviti i na balastne vode koje bi takvi mega-tankeri ispuštali u Jadran i tako ugrozili biološku raznolikost Jadranskog mora. 
I najavljeni projekti u lokalnim sredinama ovih dana ne daju mjesta za optimizam. Gradonačelnik Zagreba je neki dan otvorio najveću podzemnu garažu u Hrvatskoj i to u samom centru Zagreba iako je praksa europskih metropola da smanjuju promet automobilima u centru zbog zagađenja zraka i bržeg javnog prijevoza, a ne da ga povećavaju gradnjom novih garaža. I druga praksa europskih metropola da proširuju svoje pješačke zone je očito nepoznata u Zagrebu pošto smo saznali iz medija ovih dana da HOTO Grupa ipak i dalje radi na realizaciji projekta Cvjetni prolaz zbog kojeg bi se između ostalog smanjila pješačka zona Zagreba i naravno izgradila još jedna garaža u centru. Kad smo već kod Zagreba ne treba zaboraviti i najave o izgradnji spalionice otpada iako su cijela Hrvatska i Zagreb višestruko ispod stopa recikliranja otpada u odnosu na EU i iako postoji alternativa spaljivanju otpada koja je sigurna za okoliš i ljudsko zdravlje - mehaničko biološka obrada otpada. Primjerom Zagreba se povode i drugi gradovi pa svaki dan možemo čuti o pritisku kapitala da se devastiraju povijesne urbane jezgre gradova i obala na Jadranu.  

Osim devastacije okoliša ovakvim projektima se ugrožava i ljudsko zdravlje. Građani Siska umiru od karcinoma, građani Vranjica i Ploča od azbestoze, još uvijek nije razriješena smrt Zdravka Martinovića od zagađenja Karlovačke pivovare, a poduzeća koja su najveći zagađivači građane uvjeravaju milijunskim reklamnim kampanjama kako su upravo oni zapravo najveći čuvari okoliša.

Teško da će se ovakva situacija promijeniti nabolje uz ovako nisko sudjelovanje građana u postupcima donošenja odluka koje mogu imati utjecaja na okoliš. U prilog tome govori i činjenica da je Vlada prošli tjedan usvojila najvažnije podzakonske akte vezane uz okoliš koji upravo uređuju sudjelovanje javnosti u odlukama vezanim za okoliš. Ne samo da su tim uredbama uglavnom standardi sudjelovanja javnosti sniženi, već je Vlada ironično donijela ove uredbe u postupku kojim je prekršila odredbe baš o sudjelovanju javnosti prilikom donošenja novih okolišnih propisa koje se nalaze u nedavno donesenom Zakonu o zaštiti okoliša.

Sve ovo pokazuje da Vlada RH nema viziju zaštite okoliša, ali niti viziju razvoja koji bi se trebao temeljiti na principima održivog razvoja. To znači uravnotežiti socijalnu, ekonomsku i ekološku dimenziju razvoja na način da i buduće generacije budu u stanju zadovoljiti svoje potrebe. Za kraj činjenica da je Hrvatska jedina zemlja u susjedstvu koja još uvijek nema Nacionalnu strategiju održivog razvoja (imaju je i sve članice EU) iako smo se na Svjetskom summitu u Johannesburgu obvezali donijeti je do 2005. godine.


Autor: Jagoda Munić

03.06.08. 22:00