FacebookTwitterYoutubeFlickrInstagramRss
Kampanja

S.O.S. za Velebit

"S.O.S. za Velebit" bila je prva velika nacionalna kampanja Zelene akcije.
1534210934

U travnju 1996. godine HEP javno obznanjuje desetak potencijalnih lokacija za izgradnju termoelektrane na ugljen u jadranskom priobalju. Nakon odlučnog protivljenja zadarske javnosti, koja je tijekom 1996. godine prikupila preko 20.000 pitpisa protiv izgradnje termoelektrane (TE) na ugljen na lokaciji Bravar kod Obrovca, HEP je pronašao „prijateljsko okruženje“ u općinskim strukturama Karlobaga te prioritetna lokacija postaje Lukovo Šugarje. 09. ožujka 1997. godine, Zelena akcija je vijećnicima Županijske skupštine Ličko-Senjske županije uputila oštro protivljenje takvom energetskom projektu u Lukovom Šugarju. Ujedno je poslala zahtjev za hitno usvajanje odluke o izuzimanju lokacije na području Ličko-Senjske županije s liste mogućeg smještaja novih termoelektrana u Strategiji prostornog uređenja RH.

12. ožujka 1997. godine, Zelena akcija je  u Zagrebu organizirala prosvjedni skup protiv izgradnje TE na ugljen pod Velebitom, a mještani Lukovog Šugarja su 15. ožujka 1997. godine, suočeni s politikom svršenog čina, uputili poziv svim građankama i građanima Hrvatske te svekolikoj znanstvenoj, medijskoj i zaštitarskoj javnosti da se usprotivi ugrožavanju Parka prirode s međunarodno priznatim rezervatom biosfere, Velebita. U travnju 1997. godine, planinari HPD Zagreb-Matice odazvali su se pozivu mještana_ki Lukovog Šugarja i u zajedništvu sa Zelenom akcijom je došlo do uobličavanja kampanje S.O.S. za Velebit. Prvi korak bila je promotivna EKO tribina na kojoj je prisutnim medijima predstavljena kampanja, a ujedno je i pokrenuto nacionalno potpisivanje peticije upućene Saboru RH. Diljem Hrvatske odvijala se snažna promocija Velebita uz organiziranje brojnih tribina, stručnih predavanja i tiskovnih konferencija, što je rezultiralo konačnim probijanjem medijske blokade u svibnju 1997. godine.

Usprkos svim poduzetim aktivnostima tijekom kampanje, tadašnji ministar Marko Širac iznenadio je javnost potpunim nepoznavanjem Zakona o proglašenju planine Velebit parkom prirode te je izjavio za Vijesnik (28.5.1997.): „...da je ta potencijalna lokacija uistinu u parku prirode, onda sigurno ne bi bila u predloženoj strategiji. Bila bi to neoprostiva pogreška naših projektanata iz Zavoda za prostorno uređenje...“. Unatoč neoprostivoj pogrešci ministrovih projektanata i gorljivih upozorenja pojedinih saborskih zastupnika i zastupnica, kao i mnogobrojnih prosvjeda nezadovoljne javnosti, na 20. sjednici Sabora RH održanoj 18. lipnja 1997. godine usvojen je Prijedlog Strategije prostornog uređenja RH.

„Usprkos svemu nije nas obeshrabrila euforija ugljenarskog lobija. Početkom 1997. godine smo pred Ustavnim sudom RH, zajedno s ostalim akterima unutar kampanje S.O.S. za Velebit, pokrenuli postupak za ocjenu ustavnosti i preispitivanje zakonitosti Strategije prostornog uređenja RH zbog neprimjerenosti gradnje TE na ugljen na zakonom zaštićenom području.“ – komentirao je Toni Vidan iz Zelene akcije, tadašnji voditelj kampanje

Svjesni da moraju pojačati kampanju kako bi sačuvali Velebit, voditelji kampanje S.O.S. za Velebit odlučili su pokrenuti multimedijsko događanje. Odlučeno je da to bude uoči nadolazećeg Svjetskog dana čistih planina te je tako u Zagrebu od 22. do 28. rujna 1997. godine organiziran „Tjedan Velebita“. Pozivnice su poslane na preko 1.300 adresa a brojni sponzori omogućili su tiskanje majica, kapa, bedževa kao i brojnih promotivnih materijala, plakata i prospekata. Otvorenjem izložbe umjetničkih fotografija Velebita počeo je petodnevni intelektualni maraton u nizu od 15 znanstvenih i stručnih predavanja, tribina i okruglih stolova s projekcijom filmova i dijapozitiva o Velebitu na kojemu je sudjelovalo 60 priznatih znanstvenika i uglednih javnih osoba u prepunim dvoranama s preko 1.000 posjetitelja.

HEP-ovo redovno isključivanje struje tijekom predavanja nije omelo snalažljive organizatore, koji su naslučujući takvu demonstraciju moću kroz nametanje mraka, predavače i goste dočekali obasjani plamičcima svijeća i karabitki sa speleoloških kaciga. To je sa simpatijama odjeknulo u medijima i javnosti. Cjelodnevne akcije informiranja javnosti uz javno potpisivanje peticije za spas Velebita na štandu na Cvjetnom trgu, činile su svojevrsnu uvertiru u večernji program stručnih predavanja. Prigodnoj EKO akciji čišćenja Medvednice odazvalo se preko 500 građanki i građana i školske djece te je uz pomoć Čistoće prikupljeno preko 10 tona smeća i otpada. Završna svečanost povodom zatvaranja Tjedna Velebita odvila se 28. rujna 1997. godine pred planinarskim domom na Puntjarki, gdje se uz cjelodnevni sportsko-zabavni program, glazbu i ples okupilo preko 1.000  građanki i građana. Krunu događanja "Tjedna Velebita" predstavljao je antologijski Open air koncert „S.O.S. za Velebit“ koji je održan 27. rujna 1997. na zagrebačkom Trgu Francuske Republike. U šestosatnom neprekidnom programu pred 10.000 građanki i građana besplatno je nastupilo 15 bendova, pjevača i izvođača.

Uspjeh „Tjedna Velebita“ je velika medijska pozornost što je rezultiralo time da se ministar gospodarstva javno ogradio od ideje izgradnje TE na ugljen pod Velebitom, a tadašnji predsjednih Vlade RH Mateša je potpise 70.000 građanki i građana nazvao histerijom. „Tjedan Velebita“ je svakako predstavljao ključnu preketnicu u dotadašnjem odnosu snaga spram budućnosti Velebita, uloge nevladinih organizacija i lokalnog stanovništva u procesu demokratskog odlučivanja, ali i u pogledu promišljanja i oblikovanja primjerene energetske strategije Hrvatske.

27. svibnja 1998. godine održana je konferencija za medije na kojoj su predstavnici Odbora S.O.S. za Velebit podnijeli zahtjev za ostavku Damira Begovića i dijela uprave HEP-a uključenih u pripremu projekta TE Lukovo Šugarje. Također su zatražili poništavanje natječaja za izgradnju TE, uključivanje šire stručne i zainteresirane javnosti prilikom donošenja Energetske strategije RH te su najavili pokretanje kampanje S.O.S. za Jadran s ciljem zaustavljanja gradnje novih TE na ugljen na desetak potencijalnih lokacija na jadranskom priobalju. Vlada RH je na sjednici održanoj 24. srpnja 1998. godine donijela odluku o odustajanju od „prioriteta lokacije Lukovo Šugarje“ i opredijelila se za Obrovac kao najpogodniju lokaciju gradnje nove jadranske termoelektrane na ugljen. Ljubitelji Velebita nastavili su medijsku promociju ove hrvatske kultne planine te je tijekom jeseni 1998. godine u Zagrebu (PMF, 22.10.-22.-12) organizirano desetak stručnih predavanja na kojima su sudjelovali brojni stručnjaci i suradnici kampanje S.O.S. za Velebit. 13. i 14. studenog 1998. godine se u NP Paklenica održao Stručni kolokvij o Velebitu, na kojem je uz organizatore kampanje S.O.S. za Velebit, predstavnike Ličko-Senjske županije, lokalne organizacije, lokalno stanovništvo i novinare sudjelovalo više od 50 istaknutih znanstvenika od kojih su mnogi kao autori stručnih studija doprinijeli znanstvenoj argumentaciji akcije za obranu Velebita.

Iako je Vlada RH tada odustala od gradnje termoelektrane pod Velebitom, najavljeni su novi projekti termoelektrana po jadranskoj obali pa je stoga Zelena akcija pokrenula novu kampanju S.O.S. za Jadran.

Više o kampanji S.O.S. za Velebit čitajte OVDJE.

Monografija - prvh 10 godina Zelene akcije


22.01.19. 11:14