FacebookTwitterYoutubeFlickrInstagramRss
Program

Otpad

Program održivog gospodarenja otpadom dio je strateškog programa održivog upravljanja prirodnim resursima, a ciljevi su mu edukacija o održivom gospodarenju otpadom i utjecanje na nacionalne i lokalne politike vezane uz otpad i korištenje resursa. Aktivnostima u sklopu programa nastoji se unaprijediti gospodarenje otpadom u Hrvatskoj kako bi se ponovnom uporabom, recikliranjem i kompostiranjem otpada smanjile štete za okoliš i poboljšala kvaliteta usluge za građane uz pravedniju naplatu odvoza otpada. Zelena akcija je 2016. postala i članicom Zero Waste Europe mreže udruga koje na europskoj...
1

Dobro je poznato kako je nagli prodor konzumerističkog i protrošačkog društva u središnju i istočnu Europu prouzročio krizu u pogledu zbrinjavanja otpada za koju su vlasti većinom bile nepripremljene, te do sada nisu poduzele odgovarujće korake da bi se taj problem i riješio. Do sada su divlja i legalna odlagališta bila najrašireniji način zbrinjavanja otpada u Republici Hrvatskoj. Osim što ružno izgledaju i ispuštaju neugodne mirise, odlagališta mogu izazivati i zagađenja podzemnih voda, tla i zraka. Čak i odlagališta koja su već sanirana i imaju zaštitne slojeve mogu početi propuštati onečišćene otpadne vode nakon nekog vremena.

Pristupni fondovi Europske unije predstavili su poticaje vladama država da poduzmu čvrste korake u pogledu zbrinjavanja otpada, no u previše slučajeva vlade su ishitreno reagirale. Direktiva o odlagalištima otpada EU (1999/31/EC) vjerojatno je najvažniji zakonodavni dokument u tom području.

Primarni cilj te direktive je zaustaviti odlaganje neobrađenog otpada na odlagališta komunalnog otpada, i to pogotovo biološki razgradivog otpada koji je većinski uzrok i subjekt procesa truljenja pod utjecajem nedostatka kisika unutar odloženog otpada. Direktiva je izazvala dvojake reakcije. S pozitivne strane to je vodilo ka efikasnijim poticajnim mjerama za recikliranje i kompostiranje, no s negativne strane ta je poruka bila nedorečena u pogledu problematike prevencije stvaranja otpada te je vodila ka «jednostavnijem» rješenju zbrinjavanja otpada – razmišljanju o spaljivanju istog u postrojenjima za termičku obradu.   Do tih situacija dolazi kad stranke koje zastupaju interese spalionica (projektanti i tehnički dobavljači) uspiju lokalne vlasti uvjeriti da je «termička obrada» zahtjev, odnosno jedino rješenje za otpad koje nalaže direktiva EU, što nije točno. Istina je da postoje jeftiniji i ekološki prihvatljiviji načini gospodarenja otpadom te njegova zbrinjavanja – koji su u potpunosti u skladu s direktivom. Recikliranje, kompostiranje, anaerobna digestija te mehaničko-biološki tretman prihvatljiviji su te se također i potiču u toj Direktivi. Ciljevi za smanjivanje količine organskog otpada koji treba odložiti mogu se u velikoj mjeri postići uz odvojeno sakupljanje i recikliranje odnosno kompostiranje papira, kartona, hrane i ostalog biološki razgradivog otpada.

Zbog razlike u kvaliteti pojedinih postupaka obrade otpada strogi hijerarhijski slijed zbrinjavanja otpada definiraju europske direktive i hrvatski Zakon o otpadu.

Hijerarhija gospodarenja otpadom:

  1. Prevencija nastajanja otpada
     
  2. Ponovna uporaba
     
  3. Materijalna oporaba
     
  4. Energetska oporaba ili druge vrste obrade prije konačnog odlaganja ostatnog otpada

Ovaj je strogi niz uspostavljen s obzirom na ukupnu ocjenu održivosti, odnosno ekološke prihvatljivosti. Navedena rješenja koriste se i iscrpljuju tim redom, smanjujući svaki put količinu otpada za dalju obradu. Velik broj europskih država nastoji reducirati količine otpada koje se odlažu na odlagališta, uslijed čega raste potreba za povećavanjem udjela recikliranog i biološki obrađenog otpada u ukupnoj količini nastalog otpada.  Gospodarenje otpadom obuhvaća mjere za sprječavanje nastanka i smanjivanje količina otpada, bez uporabe postupaka i/ili načina koji predstavljaju rizik po okoliš, te mjere za sprječavanje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš .

Također, važno je naglasiti i da je Europska unija već 2003. odlagala 49% svog otpada, 18% je spaljivala, dok je 27% reciklirala ili kompostirala . Dakle Europa je prepoznala važnost odvojenog prikupljanja otpada.  Također, ako ćemo sagledati opću problematiku na globalnoj razini znanstveno je dokazano da recikliranjem štedimo 2 – 10 puta više energije po pojedinoj vrsti otpada od energije koju je moguće dobiti spaljivanjem (ICF international consulting) . Također, recikliranje otprilike 10.000 tona otpada otvara 240 radnih mjesta u Europi, spaljivanje 40, a odlaganje otprilike 10. Smatramo da bi se održivi cjeloviti i suvremeni oblik gospodarenja otpadom morao isključivo bazirati na maksimalnom trudu u pravcu prevencije, ponovne upotrebe i recikliranja – odnosno kompostiranja.

Voditelj programa: Marko Košak, mag.educ.geog.


08.04.10. 16:44