Article

Izvještaj s tribine: Na pročelju društvene promjene – žene u (okolišnom) aktivizmu Report

U utorak, 7.3. u 18h, povodom godišnjice tragične smrti aktivistkinje Berte Cáceres i Svjetskog dana žena, u Zelenoj akciji održana je panel diskusija o ženama u okolišnom pokretu, ali i aktivizmu općenito kojom se pokušalo osvijestiti doprinos žena društvenoj promjeni i pravednosti, kao i opasnostima kojima su izložene zbog svog aktivističkog djelovanja.
Dsc_0026

U tematiku nas je, kao moderatorica,uvela novoizabrana koordinatorica aktivističke skupine Zelene akcije, Dora Sivka predstavivši kontekst održavanja panel diskusije upravo na taj dan, osvrnuvši se na simboliku tog datuma, odnosno važnosti da se o takvim temama govori povodom dana  obilježavanja smrti aktivistkinje Berte, koja služi kao simbol ženske borbe u okolišnom aktivizmu, a uoči  osmog marta, odnosno svjetskog dana žena koji je simbol ženske borbe za ženska ljudska i radnička prava.

Naglasivši simboliku tih datuma, uvela nas je u tematiku „ženskih borbi“ u širem kontektstu društvene promjene, odnosno promjene sustava. Postavio se problem položaja žene kao ključnog pitanja kako za ljudsko oslobođenje, tako i za planetarni opstanak. Tako je prvo pitanje postavljeno sudionicama diskusije bilo usmjereno na žensku poziciju unutar sustava, kako unutar aktivističkih pokreta, tako i u svakodnevnom životu. Prva se na to pitanje osvrnula Andreja Gregorina iz Centra za ženske studije, aktivistkinja i članica  feminističkog kolektiva Faktiv započevši izlaganje s Lenjinovim citatom: „Trajnost revolucije ovisi o tome u kojoj mjeri u njoj sudjeluju žene“. Upravo ovaj citat bio je postavljen kao premisa za uvodno izlaganje koje je služilo kao mapiranje osnovnih pojmova feminizma, kako bi akademski diskurs što više približila  posjetiteljima/icama tribine koji/e se do sada možda nisu imali/e prilike susretati s tim pojmovima. Tako je u svojem dijelu izlaganja Andreja obuhvatila pojmove patrijarhata, feminizama (različitih pravaca feminizma), prekarnog rada i društveno uvjetovanih rodnih uloga koje, u odnosima moći, iz njezine pozicije marksističke feministkinje, najviše ovise o klasi. Zatim je objasnila analognu usporedbu, odnosno dihotomije koje su premisa ekofeminizmu, kao što su:  muškarac/žena, ja/drugi, kultura/priroda, produkcija/reprodukcija, javno/privatno. Upravo ta podjela, prema ekofeministkinjama, ženu smješta u položaj podređen muškarcu, kao što i prirodu smješta u položaj podređen  kulturi, odnosno sustavu (kapitalizmu), što na neki način izjednačava te dvije borbe, sa zajedničkim  ciljem borbe protiv patrijarhalnog sustava.

Nakon prilično sažetog, ali vrlo jezgrovitog uvoda, s obzirom na to koliko bi se o tim temama dalo raspravljati, na Andrejino izlaganje nastavila se Marija Mileta, aktivistkinja i članica Young Friends of the Earth Europe, objasnivši pojam intersekcionalnosti, teorije koja je usmjerena na analizu diskriminacije i opresije koju promatra kao složen sustav u kojem oblici diskriminacije(opresije) utječu jedni na druge na temelju različitih identitetskih kategorija (rase, klase, roda, seksualne orijentacije itd.). Tako je kao primjer  intersekcionalnosti, odnosno nužnosti intersekcionalnog pristupa, istaknula white feminism (bijeli feminizam), problematizirajući primjer pristupa liberalnog feminizma koji je slijep na različite identitetske kategorije, te se bori samo za položaj bijelih žena više srednje klase, ponavljajući patrijarhalno-hijerarhijski obrazac, zanemarujući ostale dijelove identiteta koji određene skupine žena (crne žene, siromašne žene, lezbijke itd.) na temelju tih kategorija postavljaju u položaj još više podređen muškarcu, kao i u sustavu.

U nastojanju da se tribina dotakne i osobnih iskustava izlagačica, budući da je svima zajedničko aktivističko djelovanje, sljedeće pitanje postavljeno Jagodi Munić, bivšoj predsjednici i članici međunarodne mreže organizacija Friends of the Earth, od strane moderatorice bila je priča o primjerima iz života unutar aktivistčkih pokreta i angažmana,a pitanje je bilo postavljeno i drugim dvjema izlagačicama.

Jagoda nam je objasnila kako funkcionira struktura unutar najveće međunarodne mreže okoliša, naglasivši da se u kreiranju kadrovskih politika trude biti što uključiviji, kako prema ženama, tako i prema ostalim podzastupljenim identitetskim kategorijama, što je veliki izazov za jednu toliko kulturološki različitu mrežu. Svjetonazorska pitanja tako uvelike ovise o kulturi iz koje dolaze, ali zajedničko pitanje brige i borbe za pravdu oko okolišnih pitanja tjera ih na promišljanje te tematike, što je rezultiralo restrukturiranjem u smislu što šarolikijeg izbora predstavništva mreže. Usprkos tome, i dalje većinu zaposlenih na najvišim pozicijama unutar mreže čine upravo muškarci.

Suprotno od strukture Friends of the Earth mreže, u Young Friends of the Earth Europe mreži, kazala je Marija, prevladavaju žene od samog početka. Valja naglasiti da je većina angažmana u Young Friends of the Earth upravo ona neplaćena, što je, nadovezala se na to Andreja, najčešći slučaj kod većine poslova u sektoru nevladinih organizacija, koji su pri samome vrhu prekarnih oblika rada.

Zatim se Jagoda nastavila na priču Berte, primjeru aktivistkinje i vođe pokreta, koja je ubijena jer se vrlo istaknuto borila protiv velikih infrastrukturnih projekata koji su ugrožavali domorodačke zajednice u Hondurasu. Upravo slučaj Berte podsjetio je na to da se osnovna ljudska prava i dalje svakodnevno ugrožavaju te da su upravo borci i borkinje za očuvanje tih prava vrlo često i u neposrednoj životnoj opasnosti.  Premda je Berta tragično poginula kao žrtva ubojstva, statistika ne pokazuje da je veći broj ubijenih aktivista/kinja žena, što vjerojatnije upućuje na to da žene u aktivističkim pokretima trpe drugačije oblike nasilja (prijetnje silovanjima, prijetnje njihovim obiteljima i sl.). Jagoda je također, u sklopu svojeg izlaganja, pokazala kratku snimku Bertinog govora u kojem kritizira kulturu patrijarhata i kapitalizam (https://www.youtube.com/watch?v=AR1kwx8b0ms)

U raspravu se nakon Jagode ponovno uključila Andreja koja je uzela slučaj Berte kao domorotkinje, upućujući kritiku teoriji intersekcionalnosti koja daje jednaku težinu svim identitetskim kategorijama, te samim time izjednačava sve razine diskriminacije, ne uočavajući da je upravo kategorija klase ona koja oduzima najviše prava svim društvenim skupinama unutar sustava kapitalizma. Tako je iznjedrio pojam feminizacije siromaštva, koji označava pojavu da se poslovi u koje ulazi sve više žena, više ne percipiraju kao društveno važni i moćni te samim time postaju manje plaćenima.

Na kraju se postavilo pitanje zaključka  i rješenja tog problema, odnosno ženskog pitanja unutar okolišnog pokreta, oko čega su Jagoda i Andreja ponudile različite, ali ipak srodne vizije; Andreja je istaknula kako lijevo-zeleni pokreti trebaju tzv. crveni feminizam umjesto rješenja koje nudi liberalni feminizam, dok je Jagoda rekla da se svi odnosi unutar struktura okolišnih organizacija nužno moraju redefinirati.

Ana Marija Mileusnić


10.03.17. 19:19